Jutarnji list je objavio tekst o gostovanju dvojice srpskih povjesničara u Zagrebu predstavivši ih kao prvake povijesnog revizionizma koji otvoreno zagovaraju rehabilitaciju četničkog pokreta.
“U prostorijama Hrvatskog instituta za povijest održano je životopisno i pitoreskno predavanje o knjizi “Bosanska golgota četnika 1945. godine”, koje su održala dvojica poznatih srbijanskih prvaka povijesnog revizionizma, autori rada, dr. Bojan Dimitrijević i dr. Nemanja Dević iz beogradskog Instituta za suvremenu historiju.
U prostorijama Hrvatskog instituta za povijest održano je živopisno i pitoreskno predavanje o knjizi “Bosanska golgota četnika 1945. godine”, koje su održala dvojica poznatih srbijanskih prvaka povijesnog revizionizma, autori rada, dr. Bojan Dimitrijević i dr. Nemanja Dević iz beogradskog Instituta za suvremenu historiju. Dvojica srbijanskih žovijalnih povjesničara, rado primljenih u Zagrebu, govore o “golgoti” četnika, uopće ne spominjući njihove zločine koje su počinili tijekom rata ni o njihovoj suradnji s Nijemcima i Talijanima, pa i ustašama, a sve se svodilo na to da su ih “zli partizani” ometali u povlačenju prema Austriji.
Dvojicu srbijanskih povjesničara ugostili su nekadašnji ministar kulture Hrvatske Zlatko Hasanbegović, čija je jedina povijesno- politička agenda bila ukloniti Trg maršala Tita u Zagrebu te povjesničar Vladimir Geiger, kao moderator. Skup se mogao nazvati “balkanski revizionisti na okupu”.
Dvojica srbijanskih povjesničara govorili su o patnjama koje su četničke snage Draže Mihailovića, odnosno kako su ih oni nazivali “Jugoslavenska vojska u otadžbini” (JVuO), prolazili zadnjih dana Drugog svjetskog rata na području Jugoslavije. Ne govore o njihovoj suradnji s nacistima, ali je razumljivo jer Dimitrijević “kolaboraciju ne smatra zločinom”!? , piše Jutarnji list. Zanimljivo je da se i Domovinski pokret ogradio od gostovanja dvojice srpskih povjesničara i „domaćinstva” Zlatka Hasanbegovića.
O gostovanju dvojice srpskih povjesničara razgovarali smo sa Miroslavom Akmadžom, ravnateljem Hrvatskog instituta za povijest.
Kako je došlo do gostovanja dvojice srpskih povjesničara?
Riječ je o uobičajenoj suradnji u sklopu znanstvenog projekta kojeg vodi doktor Vladimir Geiger. Projekt se zove “Rat, žrtve i granice sloboda”. To je uobičajena suradnja sa svim znanstvenicima na ovim prostorima što se tiče povijesti druge polovice dvadesetog stoljeća. Takvu suradnju redovito imamo sa Slovencima, oni dolaze kod nas, drže predavanja, mi demo kod njih, iznosimo rezultate istraživanja. Jednako tako smo mi išli u Beograd, gdje smo izlagali svoja istraživanja. Na primjer, ja sam usred Beograda govorio o Stepincu, kolege su govorile o Bleiburgu i Križnom putu, i nitko oko toga nije pravio probleme. Bez obzira na to što se to njima nije sviđalo, mi smo govorili o tim temama. Tako i ovdje, oni izlažu svoje teme. Mi se možemo s njima slagati ili ne, ali mi moramo raspravljati. Ne možemo o našoj zajedničkoj prošlosti raspravljati s Kanađanima ili Šveđanima. Moramo raspravljati sa Srbima, Slovencima, Bošnjacima i ostalima. To je sastavni dio znanstvene suradnje. Hrvatski institut za povijest nikada nije provodio cenzuru u smislu da mi raspravljamo o bilo kojoj temi sviđale se one nekome ili ne. Tako je bilo do sada i tako ćemo nastaviti i dalje. Dok sam ja ravnatelj, neće biti cenzure znanstvene rasprave o bilo kojoj temi.
Kakav je profesionalni dignitet dvojice srpskih povjesničara koji su gostovali u Zagrebu?
Pa nismo mi tu da sudimo o profesionalnom dignitetu bilo koga. Bitno je da su oni kod nas nastupali profesionalno. Naši vrhunski stručnjaci su njihova predavanja ocijenili vrlo korektnim. To ne znači da se mi slažemo sa svime što su rekli. Recimo, kada smo na Kaptolu imali simpozij o Stepincu nitko nije postavio pitanje zašto su došli srpski povjesničari koji maltene “pljuju” po Stepincu. Svatko ima pravo iznijeti svoj stav, a s tim stavom se mi ne moramo slagati.
Kako ocjenjujete članak u Jutarnjem listu? Članak sugerira zaključak da su pozvani srpski povjesničari koji pravdaju četnički pokret.
Nitko tu nikoga ne pravda. Oni iznose svoje stavove o tome. Znači, kada su srbijanski povjesničari kritizirali Stepinca, nitko iz Jutarnjeg nije postavljao pitanja. Znači, to je u redu. Ako postoji ikakva mogućnost da se kritizira partizanski pokret, e onda bi takvima, po njihovom mišljenju , trebalo zabraniti nastupe. A zapravo polemika koju gospodin Vurušić iznosi u Jutarnjem listu može se prihvatiti u smislu da on ima takve stavove i razmišljanja. To je njegovo pravo. I mi imamo kritika prema njima. Međutim, vrlo je neprofesionalno navesti da je taj skup organiziran od strane srpskih i hrvatskih desničara i da je među organizatorima Zlatko Hasanbegović. On nije organizator. Voditelj projekta Geiger je organizator, a Hasanbegović je došao slušati predavanje kao i ostali stručnjaci. Predavanje je bilo u krugu ne šire javnosti nego u krugu stručnjaka koji se bave tom problematikom.
Jest li Vi kao ravnatelj imali problema zbog gostovanja srpskih povjesničara? Je li Vas netko zvao?
Ma nitko nije zvao. Zašto bi nas zvao. Nema nikakvog razloga da nas zove. To bi bilo kao da nitko od srpskih političara ne može doći u Hrvatsku i da se s njima ne smije raspravljati. Ako raspravljaš s njima, onda si odmah ne znam što.
Ili, da parafraziram. Ne želimo igrati protiv srbijanske reprezentacije u nogometu jer u njoj igra netko tko nama može zabiti gol. To su gluposti. Normalno je da raspravljamo i razgovaramo. Ja imam vrlo dobru suradnju sa srpskom povjesničarkom Radmilom Radić iz Beograda koja se bavi problematikom crkveno-državnih odnosa. Ali to ne znači da se ja slažem s njom kada je riječ o Stepincu i Katoličkoj crkvi. Ona ima sasvim suprotne stavove o toj temi, ali mi i dalje surađujemo.
Možda će vas zanimati: Sve zbog dvojice srpskih povjesničara i četničkog pokreta: Domovinski pokret se ograđuje od Zlatka Hasanbegovića
Naslovna Fotografija: Zlatko Hasanbegović
Foto: Hina