“Hassanovi ratovi”. Autobiografski dokumentarni film o životu Hassana Haidara Diaba prije nego što je pronašao svoju drugu domovinu u Hrvatskoj. U rečenicama iz Večernjeg lista doznajemo da je veliki dio svoje prošlosti potisnuo, zaboravio, podigao zid prema paklu i smrti. Jednostavno je stisnuo tipku “delete”.

A onda je kroz snimanje filma ponovno otvorio rane, sjećanja i davno pokopane priče te draga lica. Hassan je proveo gledatelje svojim rodnim gradom, ulicama i sobama djetinjstva, dozvolio da slikom utonu u postelju njegove majke čiji se miris, kaže, još osjeća u zraku.

I ako postoji deveti krug pakla, nacrtajte još jednu kružnicu za deseti i tu smjestite dječaka Hassana, koji je s 13 godina primio metak u glavu, javlja net.hr.

Bilo je to iz epizode razmjene metaka, viski je stajao negdje kraj njega kao pogonsko gorivo za hrabrost, a onda su flaše popucale u naletu paljbe i u tom kaosu metaka, krhotina stakla i mirisa razlivenog viskija, metak je završio u glavi. Rekonstruirajući događaj, vjerojatno se projektil odbio od nečega, izgubio svoju prvotnu razornu snagu pa se ušarafio Hassanu u glavu. Prošao je prvo kroz veliki mozak i negdje kod malog mozga se “sparkirao”.

“Rekli su da me posjeklo staklo”, otkrio je što su mislili liječnici. Desetak godina nije znao da ga ima, na detektorima metala uvijek je pištao, a onda su ga operirali u Hrvatskoj. U filmu se susreće s kirurgom koji mu je izvadio taj mrski podsjetnik na rat iz glave i doznajemo kako je liječniku to bio prvi put da vadi metak iz lubanje.

“Kasnije mi je to pomoglo u Domovinskom ratu kad su i drugi imali slične ozljede”, otkrio je kako je Hassan postao njegov poseban pacijent u karijeri. Prvi se u svemu pamte, pa je kirurg zapamtio i da je Hassanov metak bio zahrđao.

“Čuvaš li ga?”, pitao je, a Hassan je priznao da ga nema, da je se metak odšetao u jednoj od njegovih ljubavnih epizoda s “onu stranu” i izgubio se. Kao crtu koju podvlači pod jednu epizodu, iskreno je rekao da je i bolje da nije znao za metak i da bi možda bio mrtav da su ga operirali u Libanonu.

Ali iz filma iskreno doznajemo da je htio ubiti oca. Svi su ga poštovali, ali otac je uz Hassanovu majku, volio i druge žene. “Pitao me zašto ne uzmem pušku i ne idem se boriti. Htio je da odem kako bi imao mira da može dovoditi ljubavnice”, s gorčinom je u filmu primijetio Hassan i dometnuo da vlastiti otac nije mario ako pogine. Oca nije ubio