Zastupnik Mosta Marin Miletić komentirao je zabranu narodnjaka u Puli.

“Veliku polemiku u hrvatskoj javnosti izazvao je pulski gradonačelnik Filip Zoričić koji je zabranio održavanje koncerta u gradskoj dvorani jer mu se osobno ne sviđa takva vrsta glazbe. Tako je Puležanima koji žive u Puli, plaćaju porez u Puli, plaćaju sva ona davanja i namete svom gradu – zabranjen odlazak na neki koncert. O čemu se radi?

Prema pisanju medija jedna privatna tvrtka je sklopila ugovor i potpisala sve papire za održavanje koncerta lakih nota susjeda iz Srbije. Koncert je navodno cijeli rasprodan kada je za njega saznao gradonačelnik Zoričić. Potom je iskoristio svoje zakonske ovlasti i zabranio održavanje koncerta. Saznajemo tako da su među nama ljudi koji bi zabranjivali nekome nešto jer im se to – ne sviđa.

Simptomatična je činjenica kako se to događa u rasponu od IDS-ovog (bivšeg) Borisa Miletića i njegove ekipe koja je zabranjivala koncerte Thompsonu po Istri, puštala dakako sebi ideološke prihvatljive, a sada na drugom kraju političkog spektra to isto čini Filip Zoričić. Njima još radikalnija ekipa je ona koja je htjela ljudima oduzimati slobodu i prisilno im ubrizgavati eksperimentalnu terapiju mRNA u tijelo, koji su htjeli ljudima onemogućiti liječničku pomoć ili odlazak po kruh – a da nisu bockani. Svi ti mali tirani među nama su ogledalo njihovog opasnog uma.

Sjećam se ja i dijela mojih Riječana koji su javno pisali kome bi što u Rijeci zabranili, pritom su im prsa dakako poplavila od busanja u ime (fejk) tolerancije. Ugl., maleno je naše društvo s dosta onih koji imaju ideju što bi sve trebalo pozabranjivati. Ne zabrane – nego edukacija. Bitka se ne dobiva i u slučaju umjetnosti, kvalitete života, glazbe, ali i u drugim područjima – zabranama. Ja osobno vjerujem da se i u duhovnoj dimenziji bitke ne dobivaju – zabranama nego u slobodi promjenom srca. Bitka se dobiva – podizanjem razine svijesti i edukacijom, radom s ljudima.

To je jako vidljivo u školi. Vi možete natjerati učenika da nešto nauči, ali on će to gradivo zaboraviti drugi tjedan poslije ispita ako mu niste objasnili smisao navedenoga i ako učenik sam nije taj smisao – shvatio. Cajke neće u Puli nestati – nego će se vjerojatno slušati još više, iz bunta, prkosa. Gradonačelnik se mogao potruditi pa organizirati sustav, onaj za koji je odgovoran, u osnovnim školama, ponuditi učenicima izborne programe, vannastavne aktivnosti kroz koje bi oni upoznali ljepotu kvalitetne glazbe. Ali, ovo je ipak zahtjevnije i puno ozbiljnije.

I ako netko živi u tvom gradu, plaća porez, onda je i on tvoj sugrađanin kojeg moraš poštivati, bez obzira hodao on u gay povorci ili klečao na trgu u molitvi ili se borio za zaštitu goranskog risa ili ne znam, bio aktivist vrtnih patuljaka. On je građanin tvoga grada. Želim reći – mora se dogoditi unutarnja metanoia – da bi do istinske promjene došlo. Ali, to je zahtjevan i dugotrajan put. Put koji traži promišljanje, strategiju, plan djelovanja, ulaganje i davanje.

Puno je lakše uzeti škare pa ići okolo i rezati nego li pokušati nešto kreirati. Kada svatko od nas tamo gdje jest: od roditelja, preko škole, trenera, crkve i vjerskih zajednica, prijatelja – shvati da je nužno raditi prvo na sebi, ne biti licemjer, a zatim graditi odgovornije društvo – onda će sve biti drugačije, bolje, poštenije, pravednije. A do tada? Mogao bih citirati Beatrice Evelyn Hall koja je rekla: “I disapprove of what you say, but I will defend to the death your right to say it”, ističe Marin Miletić.

Foto: Hina