Komentatori u Petom danu opširno su raspravili o stanju u Živom zidu, od politoloških, moralnih pa i onih ljudskih aspekata slučaja. Situaciju su okarakterizirali tragikomičnom, shvativši je kao odraz stanja u hrvatskom društvu. Govorilo se o tome što se dogodi kad nespremni ljudi dođu u poziciju moći, a što kada novac poremeti stanje u romantičarski revolucionarnom pokretu, o Vladimiri Palfi – kao o fatalnoj ženi ali i kao o potencijalnoj feminističkoj ikoni…

“U načelu, uvijek kad sirotinja glasuje za nešto naglo, za nešto udarno za promjene preko noći to obično završi u ovakvoj travestiji.” komentirao je Aleksandar Musić, dodavši da se pokazalo da je “najveća hrvatska sirotinja, ovršeni, blokirani, ljudi na rubu egzistencije glasovali za ljude koji su se sada raskrinkali kao notorni kokošari.”

Dodao je da se još za vrijeme Pernarove borbe protiv “zloglasne diktature Jadranke Kosor” moglo vidjeti da tu nema nekih mogućnosti za realne promjene.

Analizirao je i način na koji je Vladimira Palfi uspjela održati neograničenu moć u Živom zidu. Glavni odbor, najviše tijelo stranke po statutu ima 26 članova, od kojih 5 članova predsjedništva i 21 predsjednik županijske organizacije. Kako je Vladimira Palfi imala većinu u predsjedništvu, koje je činio njen muž Ivan Vilibor Sinčić, ona sama i “njezin proteže, nova akvizicija” Vladimir Lukanić. Vladimira Palfi je navodno onemogućila stvaranje i jedne županijske organizacije, ne bi li održala neospornu moć u glavnom odboru.

Musić je kazao da birači iz ove situacije mogu izvući pouku. “Onaj tko ti nudi snažnu promjenu Hrvatske, kugle zemaljske, svemira, a iza sebe nema nešto opipljivo, nije uspio spojiti dvije godine radnog staža i nema neku stabilnost iza sebe teško da ti može pomoći.” Naveo je da se to odnosi na većinu tih ljudi, s tim da Bunjac ima drugi problem, “Damoklov mač” velikih dugova. Zbog toga,  prognozirao je, Bunjac će ostati u politici, vjerojatno u Abecedi demokracije s Pernarom.

“Moram priznati, ovo je više zabavno nego tragično, i za Hrvatsku možda nije nužno loše”. zaključio je  Musić, predviđajući nestanak svih uključenih aktera, osim Pernara, koji ima velik doseg i podršku koja je prethodila angažmanu u Živom zidu.

Marija Selak je istakla da nas Živi zid “podsjeća da u demokraciji ne vladaju najbolji nego vlada prosjek”, koji svejedno ima pravo postojati i djelovati. Pravi problem vidi u činjenici da su akteri iz Živog zida, kakvi god bili, autentični. i to za razliku od većine ljudi na političkoj sceni. “Jedan tip ljudi su mrtva puhala, od kojih nikada nećete čuti ništa novo, takozvani ljudi floskule, to su ove dominantne stranke. Drugi dio su ti autentični ‘luđaci’. Katarza u društvu će se dogoditi kada se te dvije skupine spoje.”

Izbila je i polemika između Marije Selak i Nina Raspudića, nakon što je  Selak rekla da je isključiva odgovornost na  Sinčiću kao predsjedniku stranke. “Je li on sluša svoju majku, gataru, ženu, objave s neba, mi to ne znamo. On je taj koji donosi odluke, njegova je zadnja.”

“Moguće je da Zdravko Mamić nikad nikakav važan utjecaj nije imao na Dinamo jer nikad nije bio predsjednik kluba nego je bio izvršni dopredsjednik. Niti je obitelj Medici ikad bila u malom i velikom vijeću niti su ikad imali formalnu ulogu. Znači niti su Mediciji vladali Firenzom niti je Mamić Dinamom”, ironično je komentirao Raspudić. “Dakle, čini mi se da je toliko svjedočanstva aktera i po onome što se moglo vidjeti, jasno je da je dotična gospođa tamo najkarizmatičnija i najsnažnija osoba.”

“Vrlo je teško napraviti politološku analizu iracionalnih političkih aktera”, ustvrdio je Raspudić. “Izgleda da su oni bili vođeni nekim primarnim porivima. Problem Živog zida nastao je kad se pojavio novac. Tu završava romantična revolucionarna faza u kojoj su isprepletene ljubav, parovi, prijateljstva, odanosti”, izdvojivši Bunjčevu “melodramatičnu” izjavu o trenutku u kojem je Vladimira Palfi “umrla u njegovom srcu.”

Raspudić je usporedio situaciju u Živom zidu s filmom Bogovi su pali na tjeme. Boca Coca cole, za Bušmane neočekivana blagodat, ali i izvor sukoba, kao što je plaća u Europskom parlamentu, u slučaju Živog zida.

U HDZ-u “se dave u rukavicama, noževi lete potajice i nastoje sačuvati reputaciju obitelji”, dok u Živom zidu, po modelu “disfunkcionalne sirotinjske obitelji, namještaj leti kroz prozor, bukom budi cijelo susjedstvo… stvara se cirkus i zabava za čitavu javnost”.

“Nikome od tih ljudi nisu dugoročno ništa pomogli. Možemo reći da su posredno u društvu stvorili  senzibilitet pa natjerali jače političke aktere da se počešu po glavi, da pomisle da bi ipak trebalo urediti tu situaciju oko banaka i ovrha”, komentirao je Raspudić “dane ponosa i slave, kad su oni nanjušili da je to goruće pitanje kojim se nitko ne bavi, kad su išli na deložacije.”

Raspudić je istaknuo Vladimiru Palfi kao potencijalnu feminističku ikonu. “Mene čude naše feministice zašto je ne podrže, zašto od nje ne naprave ikonu nego stupaju pod sovjetskim zastavama lijevih stranaka koje su strogo patrijarhalne.”

“Kakvo smo mi društvo i kakva je naša politička situacija kad takva skupina ljudi koji su očito dobrim dijelom intelektualno i profesionalno potkapacitirani, a sada se vidi i moralno potkapacitirani mogu dobiti izvjesnu društvenu relevantnosti i težinu u Saboru.”

“Priča o novcu događa se na razini mikroekonomije. Mi raspravljamo o Bunjcu i što slijedi ako se vrati na učiteljsku plaću od tri ili pet tisuća kuna”, dodavši da ljudi vole pratiti takve slučajeve jer se mogu suživjeti s akterima. “Ljudima su apstraktne stotine milijuna kuna, ali vrlo konkretno su osjetili trideset kila teletine koje je ministar Šuker dobivao od nekog mesara.”

Raspudić je istaknuo i da je vrlo “dirljiv” dogovor o rotaciji oko “zlatne koke” – europske plaće, oko koje će se svi malo “izrotirati”.

Petar Tomev Mitrevski je kratko komentirao situaciju u Živom zidu. “Čim prije ovakvi amateri, rekreativci, ekshibicionisti odu s hrvatskog političkog prostora tim bolje, ali je problem će onda taj prostor popuniti gospodin Kolakušić, koji je po mom mišljenju još veća prevara. To kad kažem mislim da sam rekao sve.”

“Svaki muškarac koji drži do sebe mora imati fatalnu damu. Ali problem je sljedeći – ako svoju ženu voli više od Boga, onda je iracionalan. Ako Boga voli više od svega, a ženu više od svega ostalog, onda je to opravdano u potpunosti” sa smiješkom je zaključio Tomev Mitrevski.

Foto: youtube