Nasilje je sveobuhvatni problem društva danas i dok tražimo krivca i osuđujemo, čini nam se potrebnim naglasiti važnost poštivanja žrtava, njihovih obitelji i svih koji su s njima povezani. Uobičajeno se dogodi hajka na centre za socijalnu skrb, policiju, traže se detalji o obitelji umjesto da dopustimo obitelji da tuguje. Je li možda počinitelj, unatoč “stručnom vještačenju” susjeda bio osoba narušenog mentalnog zdravlja, što također spada u sferu zaštite privatnosti? Imaju li obitelji povezane sa zločinom djecu? S kojim pravom ih etiketiramo? Uvlačimo li time i njih u začarani krug nasilja?
Popularno je kritiziranje bez konstruktivnih prijedloga, suočeni smo s traženjem propusta koji su omogućili zločin, nepovjerenjem u institucije, a premalo naglasak stavljamo na prevenciju i psihosocijalni tretman osoba u riziku. Upravo mi socijalni pedagozi kontinuirano se zalažemo i provodimo prevenciju i psihosocijalne tretmane jer jedino na taj način, kao stručnjaci, možemo odgovoriti na izazove nasilja poput stravičnog zločina koji se dogodio u Vinkovcima s posljedicom dvostrukog ubojstva, stoji u priopćenju Hrvatske komore socijalnih pedagoga koje je potpisala predsjednica Alma Rovis Brndić.
Sve su to pitanja na koja mi socijalni pedagozi možemo dati odgovor je imamo profesionalne kompetencije iz područja prevencijske znanosti, a koje su nužne ako želimo uspješno i sustavno odgovoriti na izazove nasilja. Zločina je uvijek bilo i uvijek će ih biti. U današnjem vremenu senzacionalističkim pristupom u izvješćivanju i isticanjem negativnih aspekata pojedinih situacija nameće se dojam bespomoćnost i bezizlaznosti, društvu se daje iskrivljena slika stvarnosti. Djeci i mladima postavljamo model načina najbržeg dobivanja pažnje i popularnosti koji nije u njihovom interesu.
Modernizacijom, digitalizacijom, spustili su se brojni kriteriji koji čuvaju osnovni sustav vrijednosti pa se tako i ovoga puta naglasak stavlja na čimbenike kojima se ulazi u vrlo intimne sfere osobnih života članova uže i šire obitelji protagonista inkriminiranog događaja.
Različitih patoloških pojavnih oblika u društvu je uvijek bilo i biti će stoga je važan način na koji će oni biti prikazani u javnosti. Kao društvo koje proklamira zaštitu prava i interesa djeteta te zaštitu osobnih podataka svih članova zajednice dužni smo štititi osobe koje u određenim razdobljima života pripadaju ranjivim skupinama.
Potreban je sveobuhvatan, kontinuirani, sustavan, stručni pristup problemu nasilja, od pravovremene, stručne prevencije preko stručnog rada s nasilnicima do kvalitetne skrbi o žrtvama nasilja. Tu se nameće se potreba ulaganja u ljude, ali i sustave.
U društvu postoji niz stručnjaka različitih profila i specijalnosti koji se bave pružanjem djelotvorne pomoći ne samo izravnim već i kolateralnim žrtvama traumatskih događaja stoga bi prilikom davanja informacija o ovakvim pojavnim oblicima bilo potrebno pružiti informacije o tome kojim se sve stručnjacima mogu obratiti ukoliko se nađu u situacijama u kojima im je potrebna pomoć u razvijanju i osnaživanju životnih vještina kojima će se vratiti normalnom svakodnevnom funkcioniranju.
Hrvatska komora socijalnih pedagoga jedna je od tih adresa i vjerujemo da ćemo kao takvi biti prepoznati u kriznim situacijama svih oblika nasilja, zaključuje se u priopćenju.
Na slici: Alma Rovis Brandić
Foto: Hina