Novinar Viktor Ivančić komentirao je zahtjev Domovinskog pokreta da se na dnevni red stavi financiranje Novosti koje godišnje od države dobiju 600 tisuća eura. Oštro je kritizirao Ivana Penavu i Domovinski pokret istaknuvši da je za njih “koncentracioni logor idealna verzija društva”. Intervju je objavljen na portalu HND-a, a autor je Ivica Buljan.
Prijetnje i pritisci na novinare ne prestaju već decenijama. Vi ste se s njima suočavali svakodnevno; kako ste s s time nosili i što mislite o ljudima koji na tako nizak i podao način maltretiraju druge samo zato što rade svoj posao?
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Ivana Kindl otvorila dušu: Govori o svojoj borbi s depresijom, prekidu dugogodišnje veze i ljubavnom statusu
Tu je na snazi vrlo jednostavno pravilo – što je manje demokracije, više je pritisaka na novinare. Jasno, ako demokraciju ne svedemo na parlamentarni cirkus. Budući da su kroz ove tri i pol decenije napadi na novinare u Hrvatskoj bili praktički kontinuirani, ne možemo se potužiti da smo živjeli u dosadnoj zemlji. Zahvaljujući političkoj klasi i pogonima poslušničkih medija – a i jedni i drugi su iskazivali nacionalističku revnost – Hrvatska se razvila u državu koja duboko prezire i odbacuje istinu o sebi. Ona živi svoju mitsku stvarnost i odbija da je u tome ometaju nepobitne činjenice. Hrvatska je, može se reći, entitet za religioznu upotrebu. Pod uvjetom da pate od istinoljubivosti, novinari su tu po definiciji nepoželjni.
Kako tumačite nasrtaj Ivana Penave i Domovinskog pokreta na Novosti?
Bojim se da je to tek početak, da je inicijativa za gašenje Novosti uvertira u operaciju discipliniranja medijske scene koja tek slijedi. Pritom je zanimljiv segregacijski argument koji se najčešće koristi – budući da ih izdaje srpska nacionalna manjina, Novosti se smiju baviti isključivo „srpskim temama“, folklorom i narodnim običajima, a sve drugo im je strogo zabranjeno ako žele koristiti javni novac. Već sutra bodljikava žica neće biti rezervirana samo za omraženo „srpsko“, nego i za sve što je „nedovoljno hrvatsko“. Žica je krajnji mentalni dobačaj i samo središte političke vizije domoljuba iz Domovinskog pokreta. Za njih je koncentracioni logor idealna verzija društva.
Često ste bili u sudnicama. Najnoviji oblik pritiska na novinare i medije su SLAPP-tužbe. Kako se tome oduprijeti?
U sadašnjim okolnostima, skoro nikako. Trebalo bi, naime, temeljito reformirati hrvatsko pravosuđe – zapravo je „reformirati“ slab izraz: trebalo bi ga doslovno rasturiti i izgraditi na novim osnovama, što je opet utopijska pomisao – jer ono je danas takvo da SLAPP-tužbama unaprijed garantira uspjeh. Hrvatsko pravosuđe je poput bordela u kojem SLAPP-tužioci mogu besplatno zadovoljavati svoje nagone. Ono što novinarima zasad preostaje je da se ne daju impresionirati i zastrašiti. Svaki izgubljeni sudski proces treba evidentirati kao osobni trijumf i gurati dalje. Samo što to čeličenje bogami košta…
Vrhovni sud preinačio je odluku nižih sudova i presudio protiv predsjednika HND-a Hrvoja Zovka u slučaju Perišin-Čakarun te je Zovko dobio trenutni otkaz. Na drugoj strani Uskokov optuženik i bivši ravnatelj HRT-a tamo uredno još prima plaću. Kakva je to pravda?
To je hrvatska pravda. Ona kada se suci najviše pravosudne instance i ne trude prikriti činjenicu da provode nalog vladajuće partije, kao da ponosno demonstriraju to što su pravosudna depadansa izvršne političke vlasti. Poruka presude protiv Zovka je jasna – tko se buni protiv cenzure, najebat će! A budući da se predsjednik HND-a od početka mandata principijelno i žustro suprotstavlja HDZ-ovim napadima na novinare i slobodu štampe, pa tako i usmjerava cehovsku organizaciju u „neželjenom pravcu“, ovo je jedna od prilika za odmazdu. Vjerojatno neće biti zadnja.
Jesu li danas moguće novine poput Feral Tribunea?
Naravno da jesu. Dakako, u nekom drugom formatu ili, kako se to danas kaže, „platformi“. Mislim da je uvijek korisno pokušati se izmaknuti iz sistema i sabotirati utvrđena pravila igre, koliko je to moguće. U novinarstvo sam ušao uređujući fakultetski list, na samom početku osamdesetih. Jednom je zbog nekog članka uprava fakulteta odlučila obustaviti financiranje lista. Tada se skupilo nas petnaestak, očistili smo dva hangara u splitskom škveru, uzeli za to novac i štampali list o vlastitome trošku, ali je to i dalje bilo fakultetsko glasilo. Pokušaj cenzure od strane uprave je bio ugušen i oni nisu znali što da čine. Na takav način su svojedobno pokretani Feral, Arkzin i neki drugi mali mediji koji su bili radikalno suprotstavljeni tadašnjem duhu vremena. Pa i Novosti su se danas profilirale kao neka vrsta konceptualne greške u sistemu – infrastrukturno su u njemu, a u isti mah iznevjeravaju njegova očekivanja. Hoću reći, stav da se „ništa ne može učiniti“ je upravo ono što se od nas očekuje. Čak i kada je točan, služi kao izgovor.
Foto: Hina