Očekivali smo veliki dvoboj titana, a dobili smo jednu pomalo dosadnjikavu raspravu dvojice solidno potkovanih birokrata. U dvoboju Plenkovića i Bernardića unaprijed smo mogli znati da će teško netko od njih dvojice pobijediti i dobiti neodlučne birače, ali je zato visio Damoklov mač poraza koji su na kraju jedan i drugi izbjegli. Debatirali su Plenković i Bernardić, a najveći dobitnici su Škoro i Tomaševićeva Lijevo zelena koalicija, a profitirat će i Most Bože Petrova. Cijelo vrijeme debate, koja je bila preduga i za političkog fanatika poput mene, imao sam dojam da je riječ o osobnom dvoboju ambicioznih političara, iza kojih ne stoji vojska glasača i ostrašćenih političkih aktivista. Ovo je bila borba za ostvarenje osobnih ambicija, a ne borba za vrijednosti i ideale.

Mogu zamisliti i zamijenjene uloge prema kojima bi Bernardić branio boje HDZ-a, a Plenković SDP-a i uopće ne sumnjam da bi to napravili korektno, kao što su to napravili sinoć kod Danire Gregoret u studiju RTL-a. Nema tu velike razlike u politikama i vrijednostima. Plenković se bolje osjeća u društvu Bernardića nego sa svojom stranačkom desnicom. Pokazali su da više nema nikakvih ideoloških prepreka za veliku koaliciju.

Bernardić je pokazao svoje standardne slabosti kao što su nesigurnost i iritantno mahanje s bezbroj listova papra kao da se kandidira za mjesto referenta u statističkom zavodu. Imao je i nekih uobičajenih gafova pa je sadašnjeg muža bivše potpredsjednice Vlade Martine Dalić proglasio bivšim, ali svejedno se ne može reći da je izgubio utakmicu. Ušao je u ovaj „verbalni dvoboj” s prednošću jer su svi imali mala očekivanja od njega. I unaprijed se znalo ako ne doživi teški fijasko, a ne samo da nije doživo nego se može reći da se solidno držao, može se smatrati čak i pobjednikom. Velika Bernardićeva prednost je u tome što nije bahat i ima neko dobroćudno i milo, čak pomalo tužno, lice koje izaziva simpatiju i svojevrsnu sućut gledatelja.

Plenković je lošije prošao u ovom sučeljavanju jer su bila velika očekivanja od njega, a najveći propust je u tome što se nije riješio te prepotentne bahatosti koja ne samo da iritira glasače ljevice nego i mnoge druge, rekao bih sve koji nisu dobro pozicionirani u HDZ-ovom hranidbenom lancu. I nije pojeo za doručak Bernardića kao što su najavljivali iz njegova tabora.

Plenković je pokazivao prijezir prema Bernardiću, gledao ga s omalovažavanjem, bahato mu docirao i na kraju iziritirao sve one koji nisu HDZ-ovi fanatici, a takvih u Hrvatskoj ima najmanje 70 posto.

Ne sjećam se kada je jedna ovakva debata izazvala manje emocija i strasti. Još na prošlim predsjedničkim izborima simpatizeri Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović pokazivali su strast, a sinoćnja debata na RTL-u donijela je manje emocija i strasti od šahovskog dvoboja Korčnoja i Karpova.

Dvoboj Berardića i Plenkovića pokazao je da SDP i HDZ više nisu toliko bitne stranke i da glasači imaju alternativu i na desnici i na ljevici. Tuđman bi rekao da Bernardić i Plenković nisu uzeli bika za rogove, a zanimljivo bi bilo čuti i Milanovićeve komentare, ako je uopće gledao ovu debatu.

Foto: Hina