Poznati glazbenik Bruno Langer dao je veliki intervju Novom listu u kojemu je govorio o šteti koju je IDS nanio Istri. Donosimo nekoliko zanimljivih odgovora.

Izdaja IDS-a

​Ali, zar oni misle mene i ljude slične meni poput Damira Kajina, ljude koji neće prešutjeti nepravde i devijacije unutar političkog sistema, na taj način zaustaviti, ušutkati? Kako jadno! Pa nisam šutio ni onda kad je to bilo opasno, nisam šutio osamdesetih kad je trebalo izboriti slobodu govora, ukinuti verbalni delikt, pa da danas šutim?! Kome? Ovoj skroz nebitnoj IDS-ovoj političkoj garnituri koja je već niz godina na sceni? Pa to su ljudi koji su u cijelosti izdali osnivače te stranke, to su ljudi koji su u IDS-u i mogućnostima što pružaju pozicije koje ta stranka omogućuje pronašli razlog skoro isključivo za malverzacije i osobno bogaćenje. U neku ruku, puno je bolje da je biološki sat uzeo dio onih koji su osnivali IDS. Užasno bi se Pauletta i ekipa koja je na prvoj konvenciji IDS-a, na kojoj sam dakako bio i održao jedan od svojih političkih govora, stvorila okvir za djelovanje najjače hrvatske regionalne stranke ikad, danas osjećali. Sve što radi većina današnjih IDS-ovaca, uglavnom bezličnih, je izdaja IDS-a, njegovih bazičnih ideja od kojih je borba za poštenje u politici, čije je jedno od oličenja također bivši IDS-ovac Kajin, možda i najvažnija. E, zato mi je žao što Jakovčić – šuti. Što ga nema. Jer on je taj koji je razvio koncept IDS-a. A nisam siguran da je ni on baš želio da IDS, nekad moćan i respektabilan pa i na državnoj razini, utjecajan i kod samog prvog hrvatskog predsjednika Franje Tuđmana, završi tu gdje je danas, zaključuje, brzinom gitarskih rifova karakterističnih za Sklonište, Langer.
Iako mu je dakako u fokusu cjelokupna hrvatska politička scena, Pula i Istra su centar njegovog svijeta, pa i u političkom smislu. Nije sretan s današnjom Pulom, štoviše izražava strah o bilo kakvoj perspektivi najvažnijeg istarskog i jednog od najistaknutijih hrvatskih urbanih središta.

Propala Pula

– Pula je propala u svakom smislu. Infrastrukturno – katastrofa. Oronule fasade najzornije i na najtužniji način oslikavaju zapušteni grad. Smeće, neuredne prometnice. Ekonomski? Tragedija je kulminirala zatvaranjem Uljanika. Na žalost kako se čini bila je tu riječ o programiranoj propasti koja je počela onda kad je na prijedlog gradonačelnika Gradsko vijeće izglasalo promjenu namjene brodogradilišta u luku posebne namjene. Tim činom izbrisano je brodogradilište staro više od 160 godina. Uostalom, pa i danas kad gledate strukturu zaposlenih u Puli: trgovci u ekstremno velikom nizu supermarketa i zaposlenici u kockarnicama. Da, i one stotine i stotine u gradskoj upravi i povezanim komunalnim poduzećima. Pa Pula je po tome već – umrla! Kad svemu pridodamo potpuno nestalu kulturnu scenu, bilo formalnu, proračunsku, bilo onu alternativnu koja jedva da i postoji, posebno kad bismo ju komparirali s onim što smo mi, a pri tom mislim na brojne bandove kao i na sve ostale umjetnike s drugih područja, od Pule učinili osamdesetih godina prošlog stoljeća, ovo danas skoro da nije vrijedno ni spomena. Ma ne, ni malo ne pretjerujem kad tvrdim da je Pula danas, zahvaljujući pogubnom djelovanju IDS-a i njegove pulske političke ekipe, stigla do titule najzaostalijeg grada Mediterana! Totalni fijasko u svega tridesetak godina, naglašava Langer.
I poprilično nas iznenađuje jer percepcija ljudi koji dolaze u Pulu, pa tako i nas, je takva da grad djeluje kao mjesto koje s uspjehom razvija turizam. Dodamo li svemu kulturne i zabavne aktivnosti u Areni, pa i ne bismo se baš mogli složiti s Langerom.
– Sve je to u redu kad u Pulu dolazite kao vrlo povremeni posjetitelj. Kad biste ovdje živjeli, spoznali biste dno na kojem se Pula nalazi. Jedno je efekt dolaska na koncert, i nekoliko sati prije i poslije, sasvim nešto drugo život u Puli, naglašava Langer.

Grbin – od gubitnika izbora za MO Stoja do šefa SDP-a

Supruga Marija, Slovenka, Gorenjka iz Tržiča, mnogo je politički uspješnija od mene. Ona je naime u tri navrata bila pobjednica na izborima za MO Stoja! I sada je članica Vijeća Mjesnog odbora, a ono što karakterizira njezine mandate velika je briga za razvoj bazne sportske infrastrukture namijenjene mladima, igrališta dostupna svima, ističe Langer. Ono što je pak iz današnjeg kuta gledanja posebno zanimljivo – na jednim od tih izbora Marija Langer je pobijedila – Peđu Grbina! Štoviše, Grbin nije prešao ni izborni prag! A ono što na neki način pojašnjava samu bit današnje hrvatske politike jest činjenica da je Grbin nedavno postao predsjednik jedne od najutjecajnijih hrvatskih političkih stranaka koja permanentno gubi potporu birača, dok Marija Langer i dalje, uspješno, vodi bitku za što je moguće kvalitetniju infrastrukturu MO Stoja. I još jedan zanimljivi detalj, s obzirom da su se Marija i Bruno vjenčali 10. travnja 1971. godine, vrlo dakle znakovitog spoja datuma i godine iz hrvatske političke povijesti, prije nekoliko tjedana proslavili su i – 50. godišnjicu braka.

Foto: Facebook