Predsjednik Visokog kaznenog suda Vladimira Šeksa ne smatra vjerodostojnim svjedokom: U kakvim je odnosima s Ivanom Turudićem

Predsjednik Visokog kaznenog suda Vladimira Šeksa ne smatra vjerodostojnim svjedokom: U kakvim je odnosima s Ivanom Turudićem

Predsjednik Visokog kaznenog Željko Horvatović suda dao je veliki intervju Večernjem listu. Donosimo neke od najzanimljivijih odgovora

U svojoj sudačkoj karijeri sudili ste u mnogo važnih slučajeva, no zbog nekoliko predmeta, poput suđenja u kojem ste osudili Branimira Glavaša za zločine nad srpskim civilima u Osijeku, stekli ste povjerenje javnosti jer ste se striktno pridržavali zakona.

U svim svojim odlukama nastojim se pridržavati zakona. Međutim, smatram da, osim što treba provoditi zakon, sudac to ne treba činiti mehanički jer svojim odlukama istodobno mora oblikovati i pozitivne društvene vrijednosti. To je dodatna, još plemenitija funkcija suca.

U presudi Glavašu zaključili ste da su Šeks i Kramarić lagali, zar ne?

U presudi sam zaključio da njihovi iskazi nisu relevantni. Tim ste slučajem stekli povjerenje i nevladinih organizacija koje prate suđenja za ratne zločine, čije ste promatrače redovito puštali u sudnicu. U tom sam predmetu, kao i u svim drugim predmetima, nastojao biti neovisan i nepristran. Bio je to vrlo delikatan i u tom trenutku testni predmet koji je trebao dokazati da je hrvatsko pravosuđe sposobno i neovisno u procesuiranju ratnih zločina. Sve se to događalo 2009. godine, u vrijeme pristupanja Hrvatske Europskoj uniji. Vodio sam računa i o tome da postupak bude transparentan. Bio je to zahtjevan postupak koji je, unatoč opstrukcijama, valjalo dovesti do kraja.

Stalno se govori o tome kako su suci pod utjecajem politike. Imate li vi veze s politikom? Jeste li bliski s nekim političarima?

Ne. Upravo suprotno. Svojim odlukama zamjerio sam se nekim bitnim političarima. Ne poznajem nikoga iz političkog svijeta.

Ni Vladimira Šeksa?

Ne. Samo iz sudnice.

Jeste li i vi dobivali Mamićeve pozivnice za svečanu ložu?

Ma kakvi, ni slučajno. Nekoliko sam puta gledao hrvatsku nogometnu reprezentaciju u Maksimiru, ali potpuno neovisno od ovoga što me pitate. I mislim da u tome nema ništa loše.

Zašto se suci tako grčevito bore protiv objave svojih imovinskih kartica? Ako nemaju što skrivati, zašto se toliko protive tom institutu? Nije li čudno da se suci u trenutku kad sudstvo ne uživa povjerenje javnosti protive nečemu što bi moglo barem donekle povratiti to povjerenje?

Nisam bio među onima koji su se protivili objavi imovinskih kartica i ne mogu govoriti u ime onih koji jesu. Međutim, mislim da je bojazan od objave imovinskih kartica proizlazila od eventualnih zlouporaba tih podataka. U tom kontekstu ta bojazan je razumljiva jer se sudac u svakom predmetu na kojemu radi neminovno mora zamjeriti ili osobi koju je osudio ili stranci na čiju je štetu presudio.

I Ivan Turudić radi na vašem sudu. Kako ćete raditi s njim s obzirom na to da je on, sudeći prema njegovu prvom intervjuu nakon što nije izabran, čini se, jako ogorčen. Kako ste shvatili njegovu izjavu da zna tko je glasao protiv njega i da želi da i oni znaju da on to zna?

Ne bih komentirao izjave kolege Turudića. On ima svoje predmete i svatko radi svoj posao i odgovara za nj. Što se mene tiče, komunikacija treba biti dobra i kolegijalna.

Kako ste dosad s njim komunicirali? U kakvim ste odnosima?

Korektnim.

Na slici: Arhivska slika suca Horvatovića

Foto: Hina