Karolina Vidović Krišto: Toleriramo da HRT vrijeđa našeg sveca Stepinca

Karolina Vidović Krišto: Toleriramo da HRT vrijeđa našeg sveca Stepinca
Zastupnica Karolina Vidović Krišto u podužem je postu komentirala  stanje u Hrvatskoj. Njezinu objavu prenosimo u cijelosti.
“Dobri povijesni poznavatelji sjetit će se njemačkog slučaja Guillaume-Brandt. Radnja je slijedeća. Davne 1974. godine uhićen je Guenther Guillaume, osobni tajnik tadašnjeg njemačkog kancelara Willyja Brandta, koji je odmah po uhićenju priznao da je špijun za komunistički DDR.
Izbila je neviđena afera, jer se utvrdilo da je Brandt znao da se protiv njegova savjetnika vodi istraga. Unatoč tomu, slušajući savjetnike svoje tajne službe, te ne htijući kod tog savjetnika izazvati sumnju, dopustio mu je pristup svim tajnim dokumentima.
Mediji, i lijevi i desni, rekli su kako je to neodgovorno te jednostavno neprihvatljivo. Ovdje treba naglasiti da je Brandt tada bio simbol ljevice, i to svjetske, i da je samo godinu dana prije toga dobio Nobelovu nagradu za mir.
Možemo reći – on nije bio običan političar, već je imao status svjetskog državnika. Ipak, to ga nije oslobađalo od njegovog neodgovornog ponašanja. Tadašnji jedini ozbiljni politički tjednik, der Spiegel, koji je inače idealizirao Brandta, u ovom ga je slučaju „zgazio“, te je Brandt dva tjedna nakon izbijanja afere podnio ostavku.
U tome je, dragi prijatelji, ključ. Postoje standardi koje svi moramo poštovati, neovisno o tome jesmo li muško ili žensko, jesmo li lijevo ili desno, jesmo li crni ili bijeli. Djela legitimiraju osobu.
Ali preskočimo sada 47 godina i sagledajmo stanje u našoj domovini.
Hrvatska država, država prekrasnih, čestitih i marljivih ljudi, država koju smo krvavo platili, ona se, nažalost, nalazi pod svojevrsnom okupacijom šačice mrzitelja svega i svačega, ali pogotovo mrzitelja istine, jednakosti i pravde. U Hrvatskoj vrijede dvostruka mjerila, jedna za odabranu elitu, a druga za veliku većinu hrvatskih građana, dvostruka mjerila koja moćnici sustavno nameću putem različitih smicalica i manipulacija. Ovih dana ta dvostruka mjerila hrvatski moćnici primjenjuju i na meni osobno.
To da Plenković i Jandroković i ostala družina tolerira kočijaško vrijeđanje saborskog zastupnika, to mi je jasno. Jer njima do institucija hrvatske države ionako nije stalo, stalo im je samo do njihovih fotelja, moći i materijalne koristi. Ne čude mi ni takozvane nevladine organizacije. Malo me žaloste moje oporbene kolege u svojoj kratkovidnosti i nagodbenjačkom kukavičluku. Sjetimo se samo kada je navijač iz Zadra verbalno izvrijeđao saborskog zastupnika Milorada Pupovca, ni manje ni više – bio je uhićen. A na brutalno vrijeđanje mene kao saborske zastupnice vlada zavjet šutnje.
Dvostruka mjerila civilizirana Europa ne poznaje. Dvostruka mjerila su specijalnost totalitarnih, nepravednih i bespravnih režima.
Sva ta privilegirana, nesposobna elita u Hrvatskoj, pak, zaboravlja da ovo nije 71. i da su Hrvati, koliko god se ti moćnici zavaravali, samosvjesna, emancipirana europska nacija i da će tom bezvlašću stati na put.
Djelovanje te pučističke elite je toliko bahato i brutalno, da udara u same temelje državne opstojnosti. S jedne strane imate usku skupinu privilegirane kaste, koja živi – rekli bi ljudi – na holivudskoj razini. Tu se iznajmljuju zrakoplovi za rođendane svojih supruga, tu se stvaraju dugovi u milijardama, ali se i dalje živi u dvorcima, tu se donose zakoni po kojima se jednima opraštaju stotine milijuna kuna poreza, ali istovremeno zakoni koji dug od 10 tisuća kuna običnim smrtnicima pretvori u 100 tisuća kuna.
U današnjoj Hrvatskoj svi znamo da je glavni problem pravosuđe, ali se ogromna većina političke scene skriva iza krilatice – reforma pravosuđa. Političari koji su proizvod tog pravosuđa, te pravosuđe koje je proizvod te politike, varaju Hrvatsku, a najobičnijim građanima je jasno o čemu je riječ.
Stvar je vrlo prozaična. Sudac primi mito, te donese presudu protivnu zakonu kako bi nekomu pogodovao, a nekome se automatski nanosi štetu. To je inače najprimitivniji oblik korupcije. Naravno da taj prljavi novac ne dobije kao uplatu na svoj tekući račun. Postoje razrađeni mehanizmi računa u inozemstvu te stara dobra gotovina u kuverti.
Ovdje ću podsjetiti na slučaj njemačkog tenisača Borisa Beckera, kojeg je njemačka financijska policija pratila nekoliko godina kako bi dokazala da više od pola godine živi u Njemačkoj, a ne u Švicarskoj gdje je prijavljen, kako bi Njemačka imala pravo naplatiti mu porez. I Hrvatska ima svoju poreznu upravu, i naši su istražitelji sposobni, ali im je onemogućen rad.
Ali hrvatsko pravosuđe je takvo, i ono što je svakome prosječnome čovjeku jasno – te zato ne treba pravni fakultet – hrvatski sud ne vidi.
Tako Nadan Vidošević, koji je cijeli život bio na državnoj kasi, izravno ili neizravno, te je svaki njegov prihod registriran, može tvrditi da je sve legalno zaradio. Svaki normalan čovjek može se zapitati – gdje je plaćeni porez za te prihode, a to se – Bogu hvala – ne može sakriti. Ali to hrvatski sud ne pita.
Tako jedan izvjestan novinar HRT-a, može bezočno lagati o visini svojih prihoda i negirati što je cijela nacija vidjela, da je bio maneken HGK kada je predsjednik te komore bio Nadan Vidošević.
Koristeći vulgarnosti misli da je time zatvorio tu priču. S obzirom na to da će to biti predmet sudskog dokaznog postupka, dokazat ćemo svaku plaću i svaki prihod od trenutka kada je dotični, ne svojim znanjem već političkim dekretom, dobio emisiju na Hrvatskoj televiziji. Tako da o njemu ne ću trošiti previše riječi.  Ali dragi prijatelji, ovdje želim nešto jako važno poručiti.
Sutra je cvjetna nedjelja, a Hrvatska i Zagrepčani se sjećaju cvjetnice 1990. godine. Tadašnji Trg francuske republike, pun, prepoznao je, prema tadašnjim medijima, kontroverznog Franju Tuđmana koji je tražio nešto u što tada u Hrvatskoj nitko nije vjerovao. Da, običan prosječni hrvatski čovjek je prepoznao ono što samozvana elita nije!
Tražio je slobodu za svoj obespravljeni hrvatski narod. Što god netko mislio, Tuđman je povijesnu dionicu maestralno odradio: hrvatska je država realnost. Mi, Tuđmanova nasljedna generacija, smo, zasada, zakazali! Naša je zadaća urediti našu hrvatsku kuću, kao topli dom za svoje hrvatske građane, u kojoj će se ugodno osjećati i spokojno živjeti. Tuđmana nisu razumjeli njegovi tadašnji suvremenici, a osuđivali su ga i vladajući komunisti i kolege iz oporbe!
Današnja Hrvatska tolerira JNA pravnike koji su, osim što su pravno nepismeni, neobjašnjivo imućni kao da su predsjednici Ustavnog suda SAD-a, a ne RH.
Toleriramo da se bogatstvo političara naziva sa „spretan je“, umjesto s, kako zaslužuje, „lopov je“.
Toleriramo da nas Republika Srbija koja je dokazano prema međunarodnoj presudi izvršila agresiju na našu državu, da nas proziva i kleveće, umjesto da tražimo isplatu ratne odštete i da im kao članica EU odredimo standarde koje moraju ispunjavati. Toleriramo da mediji koje plaćamo, HRT, radi intervju-pamflete koji vrijeđaju našeg sveca Stepinca.
Toleriramo nepotizam i korupciju koja nanosi milijarde štete hrvatskim ljudima, te da ta ista nemoralna i bešćutna hrvatska elita ovršnim zakonom uništava egzistencije ljudi i nanosi bol našim obiteljima. Danas bi nam Franjo Tuđman poručio da budemo hrabri i odlučni i da budemo svoji na svom, da budemo i Hrvati i Europejci, te da tražimo one standarde koje i drugi narodi imaju. Moramo se izboriti za Hrvatsku u kojoj će sud suditi po zakonu i da siromašni pojedinac, ako je zakon na njegovoj strani, može pobijediti i najimućnijeg bogataša – mi se jednostavno moramo izboriti za pravednu Hrvatsku.
Na to imamo pravo i po međunarodnom, i po nacionalnom zakonodavstvu, te prema svim moralnim standardima, a na to nas obvezuju i sve žrtve koje su kroz povijest date za hrvatsku slobodu.  Ni Tuđmanu nisu vjerovali da se Hrvatska može izvući iz Jugoslavije. Danas nam isto govore da ne možemo stvoriti pravednu Hrvatsku koja će biti jednaka za sve njezine građane. Pokažimo im da mi to možemo, i moramo”, piše Karolina Vidović Krišto.