Samoborski gradonačelnik i predsjednik Hrvatske seljačke stranke Krešo Beljak voli svoja politička uvjerenja i mišljenja o drugima iznositi na vrlo direktan način. Često je u raspravama znao prelaziti granicu dobrog ukusa, ali ovo što je napravio u zadnjih nekoliko dana bilo je previše i onima koji su ga simpatizirali. Zlatka Hasanbegovića nazvao je, stavljajući ga uz bok režisera Emira Kusturice, “jednim od važnijih izdajnika bošnjačkog naroda”. Također ga je okarakterizirao i “jednim od važnijih sljedbenika i učenika Luburića i Pavelića”, sugerirajući kako je “prevelika kukavica da to prizna”.
Zaključio je da je “efendija Hasanbegović obični domaći izdajnik, kriptonacist i lažov”. Nekima od njegovih pratitelja na Twitteru je to bilo prihvatljivo, ali su se oglasili i oni koji kojima se takvo Beljakovo komuniciranje nije nimalo svidjelo. “Sramotno i osim toga kazneno djelo po nekoliko osnova. Krešo, razočarao si me”, rekao je jedan od njih. Beljak se ni nakon toga nije smirio nego mu je poručio „nek me tuži, dokazat ću sve što sam napisao“.
Hasanbegović mu nije, barem zasad, uzvratio na te uvrede. Ono što je pokrenulo ovaj sraz bila je njegova ocjena kako je Beljak „jedan od važnijih Bandićevih učenika“ komentirajući time glasovanje u zagrebačkoj Skupštini gdje je i jedan HSS-ovac glasovao za proračun i time spasio Milana Bandića.
Riječ je o glavnom tajniku HSS-a, kojeg je Beljak odmah suspendirao, tvrdeći kako nije znao da će tako postupiti. No, isti dan su se u medijima pojavile spekulacije da Bandić i Beljak zapravo odavno dobro surađuju jer se iz proračuna Grada Zagreba isplaćuju velike svote, putem javnih natječaja, tvrtkama koje osiguravaju Beljakovu vlast u Samoboru.
Ti izvori iz HSS-a su za Jutarnji list ustvrdili da je „Beljak čitavo vrijeme znao za Ćorićevu namjeru“ te da je riječ o „unaprijed dogovorenoj igri“. Te javno obnanjene sumnje u dvostruku igru koju su Beljak, kao predsjednik HSS-a i jedan od njegovih najbližih suradnika, što je svakako glavni tajnik te stranke, navodno odigrali , očito su ga ozbiljno uzdrmale.
Pred svojim partnerima iz Amsterdamske koalicije (gdje su još GLAS, IDS i HSU) morao se pravdati kako s tim nije imao veze, iako je svima njima, za pretpostaviti je, sve to bilo prilično čudno. Kada je Hasanbegović svojom izjavom potkrijepio te sumnje, Beljak je izgubio obzire i nasrnuo na njega riječima koje se odavno nisu čule u hrvatskom političkom prostoru.
No, čelniku HSS-a nije prvi put da igra dvostruku igru. Prigovarajući svojedobno Tomislavu Sauchi, nekadašnjem šefu kabineta bivšeg premijera Zorana Milanovića, osumnjičenom za uzimanje novca u aferi „Dnevnice“, što je u Saboru dao svoj glas za opstanak HDZ-ove većine, Saucha mu je ovako uzvratio: “Ja se neću spuštati na tu razinu da spominjem neke zaista pravomoćne nepodopštine. Pustite me na miru. Vi ste došli neki dan hoću li ja prijeći na vašu stranu. Pa kako vas nije sram? Vi koji me najviše pljujete zadnjih šest mjeseci”, odgovorio mu je Saucha.
Beljak se i dosada isticao neprimjerenim rječnikom. Prošle godine je u Saboru izgubio kontrolu tijekom polemike u vezi s Poslovnikom. Nakon što mu je netko iz klupa vladajućih dobacio da je lopov, aludirajući na njegove grijehe iz mladosti kada je, kako je sam rekao, ‘otvarao’ tuđe automobile, čelnik HSS-a je uhvatio mikrofon i ustao, kako su to prenijeli izvjestitelji, kao vatrom opečen. „Dođi frajeru tu, dođi tu, dođi, ajde, ‘ko je to rekao? Ajde šta, dođi tu, ajde da vas vidim, di ste? Hrabri ste kad vas ima sto, a kada ste sami, gledate u pod. Kukavice, lopovi, to ste vi“, vikao je Beljak.
Saborska klupa postala mu je pretijesna, pa je sišao do govornice. Jedva su ga smirili. Pozivajući na fizički obračun, stručnjaci za komuniciranje su ustvrdili, kako je Beljak tim nastupom prešao okvire dopuštenog ponašajući se kao u krčmi. No, neki politički analitičari su kazali kako je to zaprvo bio Beljakov ‘show’ kojim se htio vratiti pod okrilje SDP-a, nakon što im se HSS ranije nije priključio u pokušaju izglasavanja nepovjerenja HDZ-ovoj vladi. Za tu rolu koju je odigrao, zaključili su, trebalo bi mu dati Oscara.
Beljak je, naime, pet zastupnika koliko ih HSS ima u Saboru dobio preko zajedničke liste sa SDP-om. I u Samoboru vlada uz pomoć te stranke. No, kako SDP sada želi samostalno ići na sve buduće izbore, HSS-u ne odgovara rušenje sadašnje Vlade jer im je jasno kako na nekim prijevremenim izborima ne bi dobili ni približno toliko mandata. Stoga galami protiv HDZ-a, priča protiv te stranke, ali kada se trebao priključiti oporbi u izglasavanju nepovjerenja, okrenuo je ploču.
I to je razlog zašto neki sumnjaju kako je sada i u vezi s Bandićevim proračunom u Zagrebu odigrana slična igra. Kada mu je Hasanbegović to spočitnuo, uslijedile su salve uvreda i to na osobnoj razini pa čak i kažnjive. Čelnik HSS-a postaje žrtva svog karaktera, i političkih igara zbog kojih, kako se pokazalo u nekim situacijama, njegovi politički partneri ne mogu biti sigurni kojem će se taboru priključiti HSS-ovi zastupnici ili vijećnici. Sigurno mu to neće zaboraviti.