Marija Selak Raspudić oštro kritizirala pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova: Borba za ravnopravnost spolova nije rat spolova

Marija Selak Raspudić oštro kritizirala pravobraniteljicu za ravnopravnost spolova: Borba za ravnopravnost spolova nije rat spolova
Zastupnica  Marija Selak Raspudić oštro je reagirala na izjave pravobraniteljice za ravnopravnost spolova  Višnje Ljubičić. Njezinu izjavu prenosimo u cijelosti.
“Povodom današnjeg gostovanja Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Višnje Ljubičić u emisiji „Nedjeljom u dva“, u kojoj se Pravobraniteljica osvrnula i na moju kritiku koja joj je upućena prilikom podnošenja godišnjeg izvješća o radu Hrvatskom saboru, želim pojasniti nekoliko stvari:
1) U financijskom dijelu izvješća Pravobraniteljica na jednoj stranici sažima vrlo šture i načelne informacije o pet financiranih aktivnosti iz kojih se ne može ništa konkretno saznati o načinu trošenja proračunskih sredstava. U tom smislu moj je prigovor bio da javnost zaslužuje detaljnije izvješće jer pravobraniteljičin Ured godišnje troši oko 5 milijuna kuna na svoj rad. No, kao što smo danas mogli saznati, pravobraniteljica je revoltirana što se od nje očekuje transparentni financijski izvještaj jer ona dobiva od države „samo“ oko 3 milijuna kuna, dok je ostalih dva milijuna sama „priskrbila“ Hrvatskoj. S obzirom na njezinu šokiranost čovjek bi pomislio da se radi o (tromiljunskom) džeparcu za kavu i da je dodatna dva milijuna zaradila prodajući jabuke na cesti ili izvozom stolarije iz vlastite proizvodnje. No riječ je tek o novcima iz različitih europskih fondova. Pravobraniteljica je očito zaboravila da je Hrvatska dio Europske unije i da su joj novce koje iz nje izvlači „poklonili“ baš hrvatski građani plaćanjem godišnje članarine stoga im itekako duguje financijsko izvješće o načinu na koji ih je trošila. Barem ono isto koje od nje sigurno zahtjeva EU-projekt koji joj je te novce dodijelio. Uzgred, s obzirom da su plaćali rad njezinog Ureda, hrvatski su porezni obveznici platili i prijavu na navedeni projekt jer ona nije obavljena volonterski u nečije slobodno vrijeme.
2) Za svoj rad na čelu Odbora za ravnopravnost spolova dobivam mjesečno oko 1000 kn veću plaću od osnovne plaće saborskog zastupnika. Osim sjednica koje sam inicirala i ostalog rada koji nije predmet ove rasprave, prva sam izišla s podacima o 40 % porastu obiteljskog nasilja u vrijeme korona-krize i to tako što sam „pješke“ izračunala razliku u odnosu na prošlu godinu, brojeći dan po dan podatke javno dostupne u kalendaru nasilja na stranicama MUP-a. Zašto sam to napravila? Bilo mi je jasno da se ispod površine sigurno nešto događa, no nitko od nadležnih institucija nije se pozabavio tim problemom, a službena statistika predugo se čekala. Nadalje, MUP-ovim podacima o obiteljskom nasilju za 2020. godinu koje je Stanković iznio u emisiji Pravobraniteljica se čudi jer ih još uvijek nije dobila. Ja sam ih konačno zaprimila prošli tjedan. Kako? Tako što ih nisam čekala, nego već mjesec dana nekoliko puta tjedno gnjavim i podsjećam MUP da mi ih pošalje. Zašto? Zato što smatram da je važno što prije reagirati da bi se potencijalno spasili ljudski životi jer se Hrvatska trenutno nalazi u situaciji dvostruke katastrofe, potresa i korone, koja potencira obiteljsko nasilje. A podaci su porazni. U 2020. godini bilježi se porast kaznenih djela obiteljskog nasilja od čak 30,5 posto u odnosu na 2019 godinu. Na tom tragu želim alarmirati javnost da trenutno postoje posebno ugrožene skupine, poput ljudi privremeno smještenih u kontejnerima u Sisačko-moslavačkoj županiji. Riječ je o obiteljima koje žive u malom prostoru, pritisnute dvostrukom egzistencijalnom katastrofom, na koje institucije, ali i susjedi i rodbina, trebaju obratiti posebnu pažnju da problem obiteljskog nasilja ne bi eskalirao s tragičnim posljedicama. Upravo zbog njih od Ureda pravobraniteljice, koji ima 12 zaposlenih i 6 milijuna kuna godišnjeg proračuna, očekujem mnogo, mnogo više proaktivnog rada, umjesto čekanja da podaci padnu u krilo kao što je dosad bio slučaj.
3) Saznali smo da i nasilje prema muškarcima, da parafraziram pravobraniteljicu, nema svoju „kategoriju“ pa se za njega ne mogu doznačiti sredstva. No, umjesto da obeća kako će to promijeniti i ozbiljno se posvetiti i tom problemu jer je na čelu Ureda za ravnopravnost SPOLOVA, ona lopticu prebacuje na „muške udruge“. Nevjerojatna je količina relativizacije i ignorancije kojom se odnosi prema pitanju nasilja nad muškarcima s argumentom da je nasilje nad ženama znatno zastupljenije. Činjenica da je obiteljsko nasilje nad ženama češće ne znači da nasilje nad muškarcima ne postoji niti bavljenje nasiljem nad ženama isključuje bavljenje nasiljem nad muškarcima. Statistika MUP-a za 2020. godinu kaže da su počinitelji nasilničkog ponašanja u 1849 slučajeva bili supruzi, a u 474 slučaja supruge. Kada pak govorimo o žrtvama obiteljskog nasilja s invaliditetom, 71 žrtva je ženskog, a 53 žrtve su muškog spola, dok je među žrtvama starije životne dobi 717 žrtava ženskog, a 383 žrtve muškog spola.
Zar nepokretni starac i slijepa starica ne zaslužuju jednaku institucionalnu zaštitu?
Konačno, ljudi se prvenstveno dijele na nasilnu devijantnu manjinu (oko 0,3 % stanovništva Hrvatske) i nenasilnu većinu, a tek onda na muškarce i žene. Na čelu saborskog Odbora za ravnopravnost spolova borit ću se za stvarnu zaštitu svih žrtava nasilja, koja nikada neće ići prema negaciji posljedica nametnutih društvenih uloga, ali ni prema njihovom nesvjesnom potenciranju kao što je sada slučaj. Naime, govor o ženama isključivo kao žrtvama nasilja afirmira njihovu rodno stereotipnu potlačenu ulogu i reproducira patrijarhalni obrazac ponašanja u kojem je općeprihvaćeno, što je korak do normalno, da su muškarci rođeni nasilnici, umjesto da se bori protiv njega. U tom smislu borba za ravnopravnost spolova nije rat spolova, nego borba za približavanje spolova zajedničkom objavom rata protiv nasilja i svih ostalih anomalija koje priječe ostvarenje pravednijeg društva u cjelini”, ističe Marija Selak Raspudić.
Foto: Edvard Šušak/Hina

 

Facebook Comments