Glazbena legenda Željko Bebek otkriva: S Goranom Bregovićem sam se razišao zbog politike i Jugoslavije

Glazbena legenda Željko Bebek otkriva: S Goranom Bregovićem sam se razišao zbog politike i Jugoslavije
Glazbena legenda Željko  Bebek dao je  intervju Večernjem listu u kojemu je otkrio prave razloge zašto se razišao s Goranom Begovićem i napustio Bijlo dugme.
A obrnuto, je li se Bijelo dugme bavilo politikom? Prema nekim tumačenjima, kao jedan od razloga zašto ste napustili grupu 1984. spominje se da vam je zasmetala politizacija glazbe. Je li istina da su nesuglasice počele zbog pjesme “Kosovska” koju je Bregović napisao na albanskom jeziku?
Nesuglasice su počele godinu prije, u vrijeme kada je Goran već uvelike odvojen od baze benda, zapravo kada više i nije bio u bendu, već nas je smatrao sastavom koji za njega radi. Kao čovjek koji voli glazbu i svoj bend, strahovao sam da se ne ponovi situacija kada je politika već 1976. ušla da napravi dar-mar Bijelom dugmetu. Počelo mi je smetati što je Goran počeo forsirati to da rock’n’roll mora pljuvati po nečemu i nisam shvatio zašto nam je trebala pjesma na albanskom. Nisam bio ni protiv te pjesme ni protiv albanskog, ali nisam znao zašto Bijelom dugmetu to treba. Živjeli smo u svijetu u kojem je taj potez mogao sličiti na umjetničku slobodu, a istovremeno je mogao značiti i ovo – ako je već ravnopravnost, onda možemo pjevati i na albanskom. To me zapravo učinilo neraspoloženim i tada sam počeo razmišljati što to meni treba, meni koji sam htio pjevati “Selmu”, “Sanjao sam noćas da te nema” ili “Ne spavaj, mala moja”, pa sad odjednom pjevam pjesmu koja ima drukčiju konotaciju. I osim što je moram naučiti i što mi je bilo jako teško pjevati na albanskom, moram time prenijeti i neku poruku, koja će dobiti odgovor u neko iduće vrijeme. Odgovor je došao već nakon dva mjeseca. Zauzeo sam oštar stav i rekao Goranu: Idemo u novi projekt, O. K., ali ovakve poteze više neću tolerirati. Bude li toga, izići ću iz benda. I onda je došao projekt s pjesmama koje nisam mogao svariti, poput “Lipe cvatu” sa stihom “Ravna ti je Jugoslavija”, posebno što je u političkom smislu na ovim prostorima došlo do jako ozbiljnih previranja. Nikada se prije u povijesti nije dogodilo da se iz socijalizma ide u kapitalizam. U to vrijeme počeo se polako nazirati i dolazak svojevrsne kataklizme, pri čemu nisam želio određivati stranu, ni jednom riječju, ni jednom pjesmom, a pogotovo nisam želio biti u funkciji nekog sustava kojem nikada nisam pripadao. Taj status nisam želio mijenjati i zato je došlo do narušavanja odnosa u bendu i rasprave koja je završila kako je završila.
Bijelo dugme imalo je 2005. godine koncert u Zagrebu Foto: Hina
Međutim, tijekom i nakon rata pucala su dugogodišnja prijateljstva. Neki su utočište potražili u Zagrebu, a neki, poput Nele Karajlića i Gorana Bregovića, u Beogradu. Jeste li im zamjerili?

Posljedica rata uvijek je masovno napuštanje i ono se permanentno odvija u cijelom svijetu. Tako se u tom trenutku kataklizme koja je zadesila Sarajevo dogodilo i to da je posljedica bila i raseljavanje. Ne želim dijeliti lekcije ili savjete ljudima. Ja sam u nekom trenutku shvatio da je došlo vrijeme za moje neko novo drugo mjesto, a s izbjegličkim kartonom na izbor sam imao München, Stuttgart, Stockholm, Göteborg, SAD. No, smatrao sam da je prirodno da dođem u Hrvatsku, gdje ću govoriti materinskim jezikom, gdje će me svi razumjeti kada pjevam.

Poštujući vašu želju da ne razgovaramo o politici, možete li barem reći jeste li zadovoljni smjerom kojim ide Hrvatska?

Zapravo jesam, ali ne vjerujem u obećanja ljudi koji vode Hrvatsku. Hrvatska je predivna zemlja i ima sjajne resurse i može samostalno živjeti. Ali moramo biti svjesni da je Hrvatska svojom samostalnošću ušla u društveni sistem koji nikada nije imala i da smo mi zapravo na udaru divljeg kapitalizma koji nosi posljedice koje svi osjećamo zbog tih promjena, pa se iznenadimo kad saznamo da se zatvaraju šećerane i željezare, a sve je to posljedica divljeg kapitalizma. Na žalost, mislim da Zapad igra za Hrvatsku vrlo lošu ulogu, EU s jedne strane ne pomaže Hrvatskoj ni u čemu onoliko koliko bi trebala, a sprečava Hrvatsku da sama napravi ono što bi lako mogla napraviti. Možda je to malo staromodno, no smatram da je vrlo teško da mlade države s malim brojem stanovnika budu u EU u “bratstvu i jedinstvu” s velikim i znatno razvijenijim kapitalističkim zemljama. Kako mogu biti zajedno, kao brat i sestra, Hrvatska i Njemačka ili Hrvatska i Švedska?

Želite li reći da bismo trebali voditi suverenističku politiku?

Apsolutno. I da bi se Hrvatska morala razvijati transparentno i jasno vidljivo donositi takve mjere koje odmah donose promjene. Ako moramo sačuvati proizvodnju mandarina u dolini Neretve, ne možemo prihvatiti da ih nećemo prodati kupcu koji želi kupiti cijelu desetogodišnju proizvodnju samo zato što to nije u interesu EU, a ona neće kupiti te mandarine. Hrvatskoj trebaju strukturne promjene da napokon počne biti suverena i na svojim nogama. Da, postoji i problem korupcije, ali to nije ekskluzivno pravo Hrvatske. Protiv korupcije se mogu boriti samo jako bogate zemlje, ali još je veći problem kada dođu svjetski trgovački lanci i unište nam na primjer svinjogojstvo. Ne sjećam se kada sam iz nekog od tih lanaca donio kući ribu na kojoj piše da je svježa.

Naslovna fotografija: Željko Bebek sa suprugom

Foto: Hina

Facebook Comments