“2010. smo već naslućivali da ulazimo u EU. Puhali su pozitivni vjetrovi, ne mogu reći da je to nestalo, ali trend je bio pozitivan. Boljitak je došao, ali vrlo relativan i u manjoj mjeri nego što smo očekivali”, rekao je povjesničar Ivo Goldstein u današnjoj emisiji “Nedjeljom u 2”.
Osvrnuo se i na devedesete.
– Postojala je nada devedesetih, postojala je nada u otpor Miloševiću. Vjerovali smo u napredak, da se odmičemo od politike koja je neprihvatljiva. Nismo dobili napredak, ustvrdio je.
Goldstein ističe da u Hrvatskoj vlada svojevrsni pesimizam kao trajan osjećaj. Danas je on još više naglašen jer u Hrvatskoj, kako je rekao Goldstein, više nema prostora za napredak.
– Ovaj pesimistični zaključak izlazi iz činjenice da smo ušli u EU, koja je nekad bila elitni klub najrazvijenijih država, no sada pritisnuta krizama, EU više tako ne funkcionira. EU nas ne može izvlačiti, pitanje je imamo li mi sami potencijala. Demografska katastrofa koja se događa, bilo kakav oporavak čini još neizglednijim. Godine 2001. su projekcije bile da ćemo 2050. imati 3,7 milijuna stanovnika. Mi smo došli na ono što su te pesimistične projekcije govorile da će se dogoditi za 50 godina, rekao je.
– Hrvatska se mirne duše oprostila s nekih 100.000 Srba koji su otišli za vrijeme Oluje. Njihov odlazak se dočekao s oduševljenjem. Mogu shvatiti da je to bilo u trenutku ratne pobjede, ali taj negativni osjećaj se s vremenom trebao smanjiti i trebalo je naći način da se ti ljudi vrate. Ti krajevi dodatno doživljavaju ekonomsku katastrofu i depopulaciju, rekao je Goldstein dodajući da je “Tuđman zacrtao da Srba mora biti manje da bi država bila solidno izgrađena”.
Goldstein smatra da bi se Plenković i HDZ trebali udaljiti od Tuđmana.
– To je Sanader napravio jer je shvatio da s njegovom baštinom u EU ne može. Što bi se dogodilo s Plenkovićem da se distancira, ne znam. To ne može biti preko noći. To bi trebao biti proces. Nažalost s Tuđmanom ne možete ništa napraviti u Europi. Hrvatska, bez obzira što je ušla u EU, nije se otvorila. Ona se zapravo zatvara, ustvrdio je.
Kako se politika nosi s krizama?
Goldstein je rekao da način na koji se politička elita postavila prema aktualnim krizama – epidemiji koronavirusa i potresu – govori o dubinskim hrvatskim bolestima.
– Činjenica je da smo mi u toj COVID krizi prošli puno gore. Imamo blizu 7000 mrtvih. Neadekvatno smo reagirali i dogodilo se ono što građane najviše tišti, a to je da zakonom i u svakodnevnom životu nisu svi ravnopravni. To se upravo danas događa u Hrvatskoj, rekao je.
Upitan vjeruje li Stožeru i hrvatskim epidemiolozima, Goldstein je odgovorio:
– COVID je fenomenalno adaptiran na činjenicu da je svijet postao globaliziran. Ja bih najviše vjerovao nekim od epidemiologa koji nisu toliko istaknuti te Ivanu Đikiću koji piše neopterećen politikom i klijentelističkim odnosima, piše ono što kao stručnjak može reći.
Upitan misli li da će netko za 20 godina i dalje tapkati u mjestu i dalje govoriti o istim temama, Goldstein je rekao da će se rakurs s vremenom mijenjati.
– Ja sam optimist. Samo zato da upozoravam ljude, da počnu misliti i da kroz to razmišljanje potaknu aktivizam koji bi nas mogao prema optimističnim raspletima, zaključio je Goldstein.
Sukob svjetova
Goldstein konstatira kako je u Hrvatskoj danas na djelu sukob nepomirljivih svjetova – s jedne strane demokracije i uzak prostor ljudi koji nastoje proširiti prostor slobode, a s druge strane prostor “krčme i stadiona”.
– Volim sport, ali kad on postane sredstvo političke manipulacije, kada se želi dati ljudima kruha i igara i zadovoljiti ih sportskim uspjesima, kada se govori da su sportaši najbolji ambasadori Hrvatske u inozemstvu, mislim da je to krivo. To ne može biti politički relevantna činjenica, kazao je.
Upitan je li Zdravko Mamić paradigma svega negativnog u Hrvatskoj o čemu piše u svojoj knjizi, Goldstein je odgovorio:
– Apsolutno da. Zdravko Mamić zadnjih 20 godina u Dinamu pokazao se kao sposoban menadžer. Istovremeno, sudeći po pravomoćnoj presudi, uzeo je previše love i pobjegao, dobio je zatvorsku kaznu. Očigledno je da je ne samo uzeo novac Dinamu i ostao dužan državi, nego je svojim ponašanjem, javnim vrijeđanjem različitih osoba, antagonizirao javno mnijenje i radio apsolutno neprihvatljive stvari. Istovremeno je bio miljenik političke elite, bio je etabliran u društvenom i političkom životu, kazao je Goldstein dodajući da je zbog svega Mamić zapravo treba biti marginaliziran.
Govoreći o osobama koje oslikavaju sustav izokrenutih vrijednosti, Goldstein je spomenuo bivšeg zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, rektora Damira Borasa, bivšeg gradonačelnika Splita Željka Keruma i akademika Željka Reinera.
– Reiner je zapravo u životu postigao sve što je mogao i onda se uključio u neke aktivnosti, u jednoj revizionističkoj maniri koje su nespojive s povijesnim činjenicama je u Maclju govorio da su tamo ubijani žene i djeca. To se nije smjelo dogoditi. On u uređenoj državi kao predstavnik tako visokog tijela to nije smio raditi. Prije nekoliko godina je kao potpredsjednik Sabora u jednoj televizijskoj emisiji za profesora Gardaševića rekao da je Sorosev diplomac. Kao potpredsjednik Sabora se morate držati procedure i gabarita diskusije, ovakve populističke teze su neprihvatljive i govore o državi koju predstavljate. Njegovim desničarskim biračima postoji još jedna ružna poruka, a to je da se čovjek zove Đorđe, rekao je Goldstein.
Goldstein smatra da se Hrvatska treba ozbiljno razračunati s ostavštinom Tuđmana i Stepinca da bi mogla intelektualno napredovati. Dodaje da od svog mišljenja ne odustaje, bez obzira na to što neki ljudi misle o njemu.
– O njima ne želim govoriti jer nemam što reći, sve što je u knjizi napisano provjerljivo je po historičarskoj metodi. Ne bježim od toga da sam politički misleća osoba, poručio je.
Što misle o Hrvatskoj zadnjih 30 godina, emisija Nedjeljom u 2 pitala je i spisateljicu Ivanu Šojat i Borisa Jokića:
O Tuđmanu i njegovoj ostavštini
Mnogo toga u knjizi je stavio na pleća Franje Tuđmana. Smatra da nije hrvatski nacionalni velikan jer je izabrao nacionalizam, razvijao kult države i pronosio govor mržnje.
– Bio je neki puta i vrstan politički taktičar, ali ideologiju koju je promicao je vidio u stvaranju države. Tuđman je samostalnu državu vidio kao cilj, ja ga vidim kao sredstvo.
– Tito je velika povijesna ličnost, ali ja sam u knjizi prema njemu istresao čitav niz primjedaba. Tito nije bio jugonacionalist, promicao je bratstvo i jedinstvo. Tuđman je bio nacionalist, imao je čitav niz izjava koje mu se nisu smjele dogoditi.
Goldstein smatra da je način funkcioniranja sustava koji je “usadio” Tuđman, poput klijentelizma, vidljiv i danas.
– Tuđman je uspostavio klijentelizam na način da članovi njegove stranke moraju namireni. Hoće li to biti sa stanom, poduzećem, unosnim poslom koji će dobiti. To je jednim dijelom došlo iz jugoslavenskog socijalizma.
Klijentelističke skupine koje je uspostavio Tuđman, ističe Goldstein, i danas su sigurno glasačko tijelo HDZ-a.
– To su nažalost jednim dijelom i bosanskohercegovački Hrvati. Vidimo ih kroz glasačko tijela HDZ-a, vidimo i EU fondove koji su motor za namirivanje klijentelističkih skupina.