Bivši saborski zastupnik Ivan Pernar nalazi se u Zambiji gdje prati suđenje protiv osmero Hrvata koji su optuženi za trgovinu djecom. Analizirao je pisanje hrvatskih medija koje ocjenjuje izuzetno pristranim, a usporedio je hrvatsko i zambijsko pravosuđe.

“Nisam jedina javna osoba u Hrvatskoj koja je digla glas protiv Možemo+ ekipe u Zambiji.

Prije mene to su učinili Peternel, zastupnica Vučemilović i Bujanec.Bez iznimke su nas mediji sve napadali i vrijeđali, ali naravno, uvijek i isključivo na osobnoj razini, nikad argumentima u konkretnom slučaju.

Zašto su to činili? Po mom sudu zato jer su time poslali poruku i svima drugima koji bi se usudili javno progovoriti da će i njih čekati takav medijski tretman ako zauzmu istu poziciju kao i mi.Drugim riječima, iako osobni, ti napadi bili su sve samo ne osobni. Naši čast i ugled stavljeni su pod rafalnu paljbu svih mogućih medija samo zato jer smo se drznuli izraziti skepsu spram medijskog narativa koji nam se servira.

Iskreno, do sad sam bio medijski napadan i blaćen puno puta, ali ovoliko zvjerskih napada kao proteklih tjedana, toliko spuštanja na osobnu razinu, toliko mržnje, još nisam doživio.

Ne znam kako drugačije to objasniti nego da se nalaze u totalnoj panici”, ističe Ivan Pernar.

“Ako se pitate kako sam posumnjao da bi Možemo+ ekipa mogla biti u prekršaju zakona, odgovor je jednostavan.

Takvu količinu tekstova i video priloga u kojima ih se brani i govori da su nedužni nisam u životu vidio jer realno mediji su uvijek ili huškački nastrojeni prema optuženiku ili su neutralni.

Ponašali su se protivno osnovnoj logici medija, a to je senzacionalizam – umjesto naslova “trgovci djecom pali u Zambiji”, naslovi su bili “jadni Hrvati nedužni u Zambijskom zatvoru”.

Kad su se u njihovu obranu uključili Možemo i HDZ bilo mi je jasno da se radi o sprezi vlasti i medija, a kad su počeli medijski demonizirati bilo koga tko bi postavio benigna pitanja bilo mi je jasno da tu slikovito rečeno nešto ne štima.

Trenutak kad sam shvatio da nešto sigurno nije čisto u cijeloj priči je bio kad sam postavio pitanje kako transrodna osoba može posvojiti djecu iz Konga odakle je zabranjeno posvajanje djece tranžama.

To naizgled banalno pitanje je izazvalo vodopad mržnje prema meni i u konačnici kaznene prijave koje su predstavnici vlasti digli protiv mene.

Tada sam shvatio da državna odvjetnica možda čak i želi procesuirati taj slučaj, ali je medijski pritisak toliko jak da ima vezane ruke.

To je bio prijelomni trenutak kada sam se odlučio uputit za Zambiju”, naglašava Pernar.

TZatim je analizirao hrvatsko i zambijsko pravosuđe.

“Najveća razlika između Zambijskog i našeg pravosuđa dala bi se svesti na jednu rečenicu koju mi je rekao njihov istražitelj na moj upit kako to da u Zambiji proces ide tako brzo i da je već suđenje u tijeku.

On mi odgovorio – justice delayed is justice denied!

Naime, tamo tužitelji ako sumnjaju da ste krivi dignu optužnicu protiv vas i cijelo vrijeme suđenja mogu unositi u spis dodatne dokaze i svjedoke.

Kod nas ako se digne optužnica, nikakvi novi dokazi koji nisu u njoj navedeni ne mogu postati dio optužbe, zato se u Hrvatskoj stvari toliko razvlače jer uvijek postoji vjerojatnost da bi se mogao pojavit neki novi dokaz pa se u nedogled odugovlači proces.

Druga stvar je ta da ako pravosuđe u Zambiji pokrene postupak protiv vas i shvati da im fali dokaza, oni mogu obustavit proces protiv vas i u budućnosti ako se dokazi pojave opet ga nastavit.

Dakle, naše pravosuđe nije slučajno u stanju u kojem je nego je netko ciljano postavio njega na način da se štiti kriminalce.

Ako mi moj narod da priliku na izborima, dovesti ću u Hrvatsku tužitelje i suce iz Zambije da nam pomognu reformirati naše pravosuđe koje je potpuno potonulo”, zaključuje Ivan Pernar.

Foto: Hina