Dok se vlast hvali koliko je kapitalnih i manje kapitalnih projekata izgrađeno novcem iz europskih fondova, manje ugodne vijesti o tom pitanju se ne prenose.
No, te vijesti nisu neugodne, već optimistične. Svi kukaju kako smo po mnogim parametrima, posebno ekonomskim, na samom začelju zemalja EU-a. No evo i jedna lijepa vijest. Nismo u svemu na začelju, u nečemu smo u vrhu. U lopovluku.
Kod nas je prešućena vijest Ureda europskog javnog tužitelja, stvorenog da kontrolira korištenja europskog (pa onda i našega) novca, koji je objavio 928 dosjea na temelju izvješća europskog Ureda za borbu protiv prijevara (Olaf). Od 28 slučajeva koji su već proslijeđeni nacionalnim sudovima na prvom mjestu spominje se Hrvatska, potom Bugarska. Eto, tko kaže da smo po svemu na začelju EU-a. Po “snalažljivosti” smo za sada prvi, ispred Bugara, no utrka će biti neizvjesna jer je uzorak za natječaj za prvog lopova EU-a tek započeo, pa na obradu čeka još 4600 predmeta. Treba se moliti Bogu da ne padnemo s prvog mjesta, jer biti prvi u bilo čemu u EU-u, pa i makar i u lopovluku, svakako je dokaz određene vrste izvrsnosti neke nacije, piše Ivica Šola u Slobodnoj Dalmaciji.
Naši aduti…
Za ovaj naš, za sada izvrsni rejting kada je natjecanje za prvog lopova u EU-u u pitanju, prije svega možemo zahvaliti našim najjačim adutima u toj teškoj borbi, bivšoj ministrici Gabi Žalac i bivšem ministru Tolušiću. Nadajmo se da će taj naš tim kako Olaf bude otvarao druge slučajeve biti pojačan, da Gabi i Tomicu neće u ovoj teškoj konkurenciji za prvo mjesto “najsposobnijih” zemalja i drugi naši korisnici EU fondova ostaviti same da se u bore teškoj konkurenciji s Bugarima, Rumunjima, Grcima…
Šalu, donekle, na stranu. Istina je, doduše, da političari, od načelnika do gradonačelnika, župana i ministara raspolažu najvećim novcem. A gdje je velik novac, puno administracije, puno se i krade, posebno u javnoj nabavi i provizijama kod natječaja za izvođače radova. Bivši premijer Tihomir Orešković, kojeg Izraelci kao financijaša ne drže tako visoko u Tevi bez razloga, rekao mi je da mu je program bio samo iskontrolirati javnu nabavu i da će BDP skočiti za 5 posto.
No postoji druga strana priče, a to je naš “obični mali čovjek”, “pošten”, koji se, gledajući političare u lisicama, naslađuje u birtiji uz litru vina i vode nad “pokvarenim političarima, lopovima”. Ti političari nisu pali s Marsa, oni su izrasli iz mentaliteta ovog naroda u kojem je lopovluk dio tradicijske kulture, neka vrsta Vinkovačkih jeseni ili Sinjske alke. Hrvati jednostavno vole krasti, svatko što mu je dostupno. Spremačica će maznuti Domestos, majstor vas oderati za banalan popravak i još neće izdati račun, radi na crno, ne plaća porez, ni zdravstveno ni mirovinsko, a koristi sve usluge zdravstva i još pljuje na loš zdravstveni sustav. Tako će, kada netko od takvih koji je odgajao svoju djecu, ako mu djeca dođu u poziciju političke moći, već iz obitelji ponijeti taj lopovski gen.
Primjerice, u osječkom Domu zdravlja već do deset sati nema WC papira i ubrusa. Sve to popaljetkuje naš “mali i obični čovjek”. Dok sam obnašao funkcije u Glasu Slavonije, odlučili smo promijeniti daske na WC školjkama. Netko ih je preko noći poskidao. Političari nisu.
Ili, još bolji slučaj našeg pravosuđa. U jednoj drugoj jedinici dali smo otkaz radniku uhvaćenom u krađi, snimile ga i kamere, a on priznao. Tužio nas, a sud presudio da ga se treba vratiti na posao jer mjera (otkaz) nije razmjerna količini robe koju je ukrao. I još mu morali isplatiti neisplaćene plaće plus kamate. Dakle, taj lopov, “obični mali čovjek” ipak nije lopov, već žrtva prestrogog poslodavca. Takvih slučajeva poslodavci bi vam mogli ispričati na tisuće.
U šestom mjesecu moja desetogodišnja kćerka bila je na ekskurziji u Zagrebu. Dao joj džeparac. Moja malena išla kupiti suvenir, koštao je petnaest kuna, žena joj naplatila 85 kuna. “Kćeri, što se nisi bunila”, pitam je. “Tata, bilo mi je neugodno, to je bila velika teta.” I djeci će Hrvat iz očiju ukrasti.
Foto: Hina