Najpoznatiji hrvatski istraživači braća Seljan, Mirko i Stjepan dali su svoj veliki doprinos geografskoj znanosti. Njihova istraživanja i putovanja poznata su širom svijeta, a ovih dana u Asunciónu, glavnom gradu Paragvaja otvorena je izložbe “Braća Seljan – hrvatski istraživači u Južnoj Americi”, čime je započelo veliko izložbeno gostovanje Etnografskog muzeja po Južnoj Americi.
Izložba je otvorena u poznatom povijesnom i kulturnom centru grada Manzana de la Rivera, koja je smještena nasuprot predsjedničke palače u samom srcu grada te se u postavu gradskog muzeja smještenog unutar kompleksa nalaze dokumenti i fotografije iz povijesti grada uključujući i one iz vremena kada su u njemu boravila braća Mirko i Stevo Seljan.
Istraživanja Afrike i Južen Amerike
-Ravnatelj kulturnog centra Felix Toranzos izrazio je veliko zadovoljstvo što može ugostiti izložbu Etnografskog muzeja koja omogućuje sagledati nove aspekte u razvoju Asuncióna, a ravnateljica Goranka Horjan je zahvalila arhitektu Gustavu Glavinichu na velikom zalaganju pri postavu izložbe i pomoći Paragvajsko-hrvatske gospodarske komore kojom predsjeda prilikom realizacije ove vrijedne izložbe, navode iz Etnografskog muzeja.
Mirko i Stjepan Seljan rođeni su i odrasli su u Karlovcu. Otac Ivan bio je krznar, a majka Vicencija brinula se o Mirku i Stjepanu. Bili su odlični đaci, a ponajviše ih je zanimao zemljopis. Nakon srednje škole stekli su vojnu naobrazbu, a zatim se Mirko uputio u svijet. Radio je u Rumunjskoj, Rusiji i Francuskoj, nakon čega se vratio u svoj rodni grad. Za to je vrijeme Stjepan, kao mornar, putovao svjetskim morima, a onda se i on u zimi 1898. godine vratio u Karlovac kako bi se sastao sa svojim bratom. Godine 1897., Mirko je osvojio naslov “Champion of Globetrotter” prešavši pješice put od Petrograda do Pariza za samo 110 dana.
O braći Seljan govorila je autorica izložbe Marija Živković koja je istaknula kako su Karlovčani braća Mirko i Stevo Seljan, nakon povratka iz Etiopije gdje su bili u službi cara Menelika II, otišli 1903. godine u Južnu Ameriku gdje idućih deset godina istražuju prostrana područja Brazila, Paragvaja, Perua i Čilea. – Vlasti južnoameričkih država su ih angažirale za istraživanje mogućnosti prometnog povezivanja važnih trgovačkih točaka. Proveli su brojne ekspedicije što su zabilježili u novinskim člancima i knjigama, dnevnicima i fotografijama. Etnografski muzej u Zagrebu čuva navedenu dokumentaciju i vrijednu zbirku predmeta iz Etiopije i Južne Amerike. Braća Seljan su se povezali s hrvatskim iseljenicima diljem Južne Amerike i SAD-a. Radili su na njihovom međusobnom povezivanju, ali i ostvarivali poslovne suradnje. Mirko je poginuo 1913. godine tijekom ekspedicije u Peru, a Stevo nakon bratove smrti osniva obitelj u brazilskoj državi Minas Gerais gdje umire 1936. godine. Zora Seljan, Stevina najstarija kći, bila je brazilska književnica, teatrologinja, novinarka, kazališna kritičarka i autorica više kazališnih komada, navela je Živković.
Braća Seljan su svojevremeno za boravka u Africi proveli geomorfološka, klimatska i etnografska istraživanja u području Rudolfova i Stefanijina jezera (danas Che’w Bahir) te osnovali naselje Seljanville. U rujnu 1899. Mirko Seljan je postao čak guverner na jugu zemlje, a Stjepan njegov zamjenik. Tamo su braća radila na određivanju granice između Abesinije i Kenije, koja je tada bila britanske kolonije, pokoravanju plemena i pripajanju njihovih zemalja Menelikovom carstvu te znanstvenim radom (geomorfologija, klimatologija, etnografija). Teritorij koji je pripojen Etiopiji za vrijeme braće Seljan do dan-danas je ostao u sastavu te države, a Seljanville sada služi kao granična postaja etiopske vojske. Braća su ipak 1902. morala napustiti zemlju, vjerojatno iz političkih razloga.
Amazonom spojiti Atlantik i Pacifik
U kasnijem svom djelovanju u Južnoj Americi odredili su položaj slapova Guayrá na rijeci Paraná, skupljali podatke i fotografski dokumentirali život domorodačkih plemena te ispitivali mogućnost eksploatacije salitre u Čileu. Započeli su radom na projektu spajanja Atlantika i Pacifika rijekom Amazonom, koji se zbog Mirkove pogibije, koja se dogodila u nerazjašnjenim okolnostima, nije ostvario. Stevo se nakon toga bavio uglavnom istraživanjem ležišta manganove rude. Objavili su na raznim jezicima mnoge putopisne crtice, te knjige: Slapovi Guayrá (El salto del Guayrá), Kroz prašume i pustinju i Istraživačka putovanja dvojice Jugo-Slavena po Brazilu i susjednim republikama (Viagens de Exploração de Dois Yogo-Slavos pelo Brazil e Repúblicas Limitrophes). Vrijednu zbirku autentičnih predmeta domorodaca Etiopije (133 predmeta) i Južne Amerike (240 predmeta) darovali su tadašnjemu Narodnom muzeju, koja se od 1919. nalazi i izlaže u Etnografskom muzeju u Zagrebu.
Inače, izložbu je otvorio Zvonko Milas, državni tajnik Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan Republike Hrvatske. Otvorenju su prisustvovale predstavnice Veleposlanstva Republike Hrvatske u Argentini koje pokriva i aktivnosti u Paragvaju, Maja Steović i Mirjana Božić, veleposlanik RH u Brazilu Ranko Vilović te nekoliko počasnih konzula uključujući Anu Mariu Kuljevan Peinović iz Perua. Otvorenje izložbe je pobudilo veliki interes i nazočilo mu je oko 150 uzvanika.
Foto: Etnografski muzej
Tekst je financiran sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije za 2022. godinu