Militanti Hamasa oteli su sina Zoharu Chaimi iz izraelskog kibuca Nir Ytzak. U program N1 uključio se iz Eilata, gdje se nalazi nakon evakuacije iz kibuca, a s Ninom Kljenak razgovarao je o svom sinu Talu i situaciji u kojoj se našao.

Najprije, komentirao je izjavu gradonačelnika Sinja i Mostovog saborskog zastupnika Mire Bulja o postavljanju građanske straže na granici koja je dio Cetinske krajine, javlja N1.

“Naravno da to nije zakonito, ali ni ne doživljavam ozbiljno takvu inicijativu. Riječ je o običnom politikanstvu i prikupljanju političkih bodova”, započeo je Božinović pa nastavio:

Što se dogodilo u kibucu iz kojeg je vaš sin otet?

“Kibuc je jako blizu granice i stanovnici su bili naviknuti na različite situacije s Hamasom, ali ne na ovakvo nešto. Izjurili smo nakon ispaljivanja raketa, htjeli smo zaštiti obitelji, zajednicu, i to je sve što znamo. U kibucu je živjelo stotinjak ljudi. Ubijeno i nestalo je desetak osoba.”

Teče već treći tjedan otkako su militanti Hamasa odveli taoce u Gazu, kakve su posljednje informacije o njima?

“Moj sin je otet, nestao i ne zna se što je s njim. Ovo je definicija te situacije, nestao.”

Pokušali su tražiti i singal telefona nekih taoca u Gazi. Kakav je bio rezultat ove potrage?

“Izraelske snage to pokušavaju, vjerojatno su pronašli neki signal. Ali telefon nije nužno kod njega. Ne znamo što je s njim.”

Čula sam da postoji WhatsApp grupa u kojoj su članovi obitelji otetih osoba i da u njoj ima više od 500 ljudi. Imaju li drugi neke informacije?

“Ne znam za to.”

Hamas je oslobodio dvije taokinje. Daje li vam to nadu?

“Ne znam što se točno događa s drugim ljudima. Zabrinut sam. Pokušavam biti snažan kako bih mogao funkcionirati. S obitelji sam, nadamo se najboljemu.”

Možete li nam reći nešto više o svom sinu?

“Ima troje djece, blizance od 9 godina i 6-gošnjeg sina. On je inženjer stojarstva, ima 42 godine. Potpuno su jednostavni ljudi koji žele živjeti svoje živote.”

Kako je izgledao život u kibucu?

“Mi živimo nešto drugačije. Prilagodili smo se današnjem stilu života. Zajednica je snažna, držimo se zajedno.”

Kako izgleda komunikcija s izraelskom vladom, postoji li osoba koja je zadužena za komunikciju s obiteljima? Jesu li vam osigurali psihološku podršku?

“Podupiru nas, pružaju nam potporu, komuniciraju, razgovaraju s nama. Ali, do sada nismo uspjeli dobiti nove informacije.”

Što očekujete od izraelske vlade, što od međunarodne zajednice?

“Nadam se da će moj sin i drugi taoci biti pušteni. Ali ne znam kojim sredstvima raspolažu. Moj sin je i državljanin Rumunjske, mi smo pristupili i njima, da i oni pokušaju nešto učiniti. Ne znam kakva je reakcija međunarodne zajednice. Gledam samo medije koje imam, moram birati u što vjerujem. Ono što dobivam od izraelske vlade je ono najbolje što mogu dobiti. Pokušavam se isključiti i ne gledati previše medija. Pokušavam se baviti sportom, boksam i ne gledam medije. Pokušavam nastaviti sa životom u ovoj situaciji i biti dovoljno jak.”

Kako gledate na ovaj rat?

“Svi smo zabrinuti. Nismo mogli zamisliti ovakvu okrutnost, ovako okrutne ljude koji su obučeni samo da ubijaju. Ne znam što nosi budućnost, Živimo u trenutku i nadamo se najboljem.”

Foto: N1