Predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović prisustvovao je u srijedu proslavi koju ju Milorad Dodik, nedavno izabrani srpski član Predsjedništva BiH, upriličio u dvorani Borik u Banjoj Luci u povodu „dana republike“ srpskog entiteta. Od drugih gostiju bili su samo oni iz Srbije te ruski veleposlanik, svi drugi, uključivo i zapadni diplomati, bojkotirali su taj Dodikov dernek tijekom kojeg je izvedena i nekakva (polu)vojna parada.
Ta proslava organizira se u sjećanje na 9. siječnja 1992. kada su Radovan Karadžić i Momčilo Krajišnik na Palama iznad Sarajeva proglasili „republiku srpskog naroda u BiH“. Nedugo potom, uz vojnu pomoć Ratka Mladića, krenuli su u njenu realizaciju i to masovnim zločinima, etničkim čišćenjem te počinjenjem genocida nad nesrpskim stanovništva. Osim pretežito Bošnjaka, u tom zločinačkom pohodu stradali su i deseci tisuća Hrvata, mnogi s banjolučkog područja te većina u Bosanskoj Posavini.
Upravo zbog tog zločinačkog konteksta u kojem je došlo do stvaranja tzv. republike srpske, iako je uvažena kao rezultat rata u Daytonskom sporazumu, mnogi i danas izbjegavaju bilo kakvu vezu s događanjima na kojima se posredno veličaju Krajišnik, Karadžić ili Mladić, zbog čijih zločina se zgražavao civilizirani svijet. Prvi je osuđen zbog ratnog zločina, a druga dvojica tek čekaju presude za ratne zločine i genocid.
Svi koji drže do sebe izbjegavaju se pojaviti na tim Dodikovim predstavama kojima nastoji dati notu državnosti toj tvorevini. Osim toga, taj dan je proglašen neustavnim i od Ustavnog suda BiH jer predstavlja početak progona Bošnjaka i Hrvata. Zato su u Banja Luku i ove godine uz spomenutog ruskog veleposlanika stigli samo političari iz Beograda. Tamošnja premijerka Ana Brnabić, ministar obrane Aleksandar Vulin te patrijarh Srpske pravoslavne crkve Irenej.
Logično pitanje je što je na takvoj proslavi i u tom društvu radio Čović koji je tamo predstavljen kao „voditelj izaslanstva hrvatskog naroda“. To tim više jer je tamo posthumno odličje uručeno i oficiru JNA Slavku Lisici koji je inače u Hrvatskoj zbog napada na Šibenik osuđen za 15 godina zatvora. Lisica, koji je bio Mladićev pomoćnik, vodio je u dva navrata napad i na Livno u travnju 1992. Tamo je poražen, ali je, zajedno s drugima, u listopadu te godine sudjelovao u razaranju i protjerivanju Hrvata iz Bosanske Posavine.
Pa barem zbog toga Čović nije trebao biti na tom skupu. Ako je već bio, mogao je u tom trenutku ustati i otići jer se Lisici to odličje vjerojatno i dodijeljeno zbog „uspjeha“ koje je postigao upravo u Posavini. Tako bi čelnik HDZ-a BiH pokazao nekakav stav, a ovako ostavlja dojam kako postaje nekakav Dodikov politički privjesak. Istina, Hrvati u BiH kao najmalobrojniji narod trenutno najveće prijetnje po svoju jednakopravnost doživljavaju zbog majorizacije koju prema njima provode Bošnjaci.
Proteklih mjeseci to je kulminiralo kada su bošnjačke stranke izabrale hrvatskog člana Predsjedništva BiH, Željka Komšića, iako nije imao potporu Hrvata. Zbog toga politički predstavnici Hrvata moraju surađivati i sa srpskim političarima u BiH kako bi kroz koalicije u parlamentarnim domovima ušli u vlast ili zadržali postojeća nacionalna prava, ako već ne mogu ostvariti ona koja im pripadaju prema Ustavu.
U tom smislu i Čović već stanovito vrijeme ima, nazvat ćemo to tako, posebne odnose s Dodikom. No, ta suradnja ipak mora imati granicu koju se ne smije prelaziti ako se želi zadržati osobno političko dostojanstvo i vjerodostojnost kod vlastitog naroda. Bez obzira na cijenu, Čović ne bi smio biti na proslavama gdje se daju odličja onima koji su sudjelovali u pogromu nad Hrvatima i ne bi trebao biti na okupljanjima koje, ne bez valjanog razloga, bojkotiraju svi zapadni diplomati.