Književni kritičar Velimir Visković napisao je zanimljivu geopolitičku analizu rata u Ukrajini.
“Ovih dana promatram zbivanja u Ukrajini, poprilično užasnut. Nisam očekivao rat ovog intenziteta, eventualno rusko uključivanje u Donjecku i Lugansku u obrani granica (i mogućem proširivanju) . Putina sam donedavno doživljavao kao autoritarnog, ali racionalnog političara (pogotovo gledajući njegov višesatni intervju s Oliverom Stoneom).Ali ovo je izvan pameti. Čista nacionalistička megalomanija, koju mi je teško pojmiti.
Nitko normalan ne može odobriti ratno zaposjedanje teritorija jedne suverene zemlje, pogotovo ono što će tek uslijediti kad počnu operacije u urbanim područjima.Ne vjerujem u mogući ratni obrat: u prvim danima rata Rusi su zbrisali ukrajinsko zrakoplovstvo, naprednije sustave protuzračne obrane zasnovane na uporabi radara, čini se i dobar dio centara veze i skladišta naoružanja.
Trenutno napreduju na svim frontama, to je činjenica, sviđalo nam se ili ne. Kako se situacija razvija, Rusija će vjerojatno poslije dugih borbi zauzeti veći dio Ukrajine, prije svega istočni dio.Ali kako vladati tom golemom zemljom koju si prethodno porušio? Kako kontrolirati džepove otpora i gerilski pokret?
Kako naći dovoljno kolaboranata za uspostavu vlasti? Siguran sam da će to odbiti i dobar dio etničkih Rusa i rusofonog stanovništva u Ukrajini.Istodobno će se neminovno vremenom pokazivati u samoj Rusiji utjecaj sankcija, uz deprimantno djelovanje moralne osude sa Zapada.
Razumijem potrebu naših medija da iskažu podršku ukrajinskoj vlasti i braniteljima, ali ne znam kolika je korist od stvaranja netočne slike o operacijama na terenu (kao Rusi su potpuno deprimirani i demoralizirani, smiješni, karikaturalni švejkovi) . Nažalost , uglavnom nisu.
Ako ne pucaju na Ukrajince koji tijelima i barjacima blokiraju kretanje tenkova, to samo znači da vojnici imaju zapovijed da, bar zasad, izbjegavaju civilne žrtve.U svemu tome teško je u našim medijima doprijeti do realističnih prikaza vojnih operacija i stanja na frontama. Čak i profesionalni analitičari upadaju u posve propagandističke narative, koji nemaju veze s realnošću. Kao da govore za ukrajinsku javnost.
U svemu tome ipak se javljaju neki realističniji, upućeniji analitički glasovi. Osim Barića i Tabaka, istaknuo bih zadnjih dana analize Ivana Selaka i Ante Kotromanovića. Nekima je možda dovoljan (ili potreban) propagandistički narativ, mene zanima realistična analitička slika, suočavanje s realnošću, makoliko nam ona deprimantna bila”, ističe Viksković.
Foto: Hina