Nebojša Slijepčević, osvajač Zlatne palme za kratki film, bio je gost Aleksandra Stankovića u emisiji “Nedjeljom u dva. Naglasio je da mu nije teško davati intervjue jer govori o hrvatskom filmu, što je dobro. Predsjednik Republike Zoran Milanović primio je hrvatskog redatelja na Pantovčaku kako bi mu čestitao na velikom uspjehu. No Slijepčević je došao na prijam bez kravate.

-Kod predsjednika su me pustili bez kravate pa sam to iskoristio, poručio je.

Slijepčević je naglasio da je ponio laptop na Pantovčak, ali ga je osiguranje uzelo. Rekao je za to predsjedniku pa su problem riješili.

-Spojili smo laptop na njegov televizor, zajedno smo gledali film. Ali nije bilo zanimljivih komentara, dodao je.

Slijepčević je naglasio kako ne očekuje promjene što se tiče financiranja hrvatskih filmova nakon što i Domovinski pokret participira u vlasti. Dao je i umjerenu izjavu o političkoj situaciji u Hrvatskoj.

-Ne mislim da je Hrvatska zaokrenula udesno, nego je vladajuća stranka skrenula udesno. No to se događa i u Europi. Ne mislim da je Hrvatska desno orijentirana, možda je samo malo konzervativnija, stoga ne vjerujem da će doći do nekih promjena, poručio je.

Međutim, bio je puno oštriji prije nešto manje od mjesec dana kada je dao intervju Novostima. Može se primijetiti da je molitelje posprdno nazivao klečavcima i da je Domovinski pokret opisao kao najcrnju desnicu. U nastavku u cijelosti prenosimo odgovore na dva pitanja u kojima se izjašnjava o vim društvenim i političkim pitanjima.

Na terenu domaće političke suvremenosti, stižu nas političke konotacije iz 1940-ih. Film predstavljate univerzalnim apelom: trebamo li se suprotstaviti nasilju čak i ako nismo neposredna meta? Kako u tom ključu vidite reprezentativnu političku situaciju?

Pravio bih se pametniji nego što jesam kad bih pokušao objasniti kako je došlo do ovakve situacije, kakvu danas živimo. S jedne strane, nisam pretjerano iznenađen suvremenom bilancom jer sam kao filmski radnik posljednjih godina imao pregršt inspiracije i motivacije da napravim ovakav film. Od trenutka kad sam dovršio scenarij do trenutka snimanja filma razbuktao se rat u Ukrajini, počeo je rat Izraela i Palestine i ovo genocidno uništavanje Gaze. Svi ti događaji postavljaju isto pitanje: tiče li nas se sve to? Na koji način, kako? Možemo li se naprosto praviti da se ništa od toga ne zbiva? Osim toga, u periodu svih ratova oko nas, na našim trgovima su se organizirali i oni “klečavci” čija je agenda posve rigorozna u ograničavanja prava žena. Gledam li lokalno ili globalno, osjećam se kao putnik u tom vlaku u kojem je putovao i Tomo Buzov i iznova se pitam : zbilja, to se mene ne tiče? Također, u vremenu između pripreme i finalizacije ovog filma, Domovinski pokret je od političke desnice odskočio na višu reprezentativnu razinu domaće politike, u sastav aktualne vlade.

Kako vidite takvu političku reprezentaciju?

Domovinski pokret je predstavnik desne političke agende koja, po mom sudu, trenutno ima puno više pažnje nego što joj po realitetu političkih stavova većine ljudi u Hrvatskoj pripada. To je moje mišljenje na temelju onoga što vidim i osjećam među ljudima. Izjave koje dolaze iz redova Domovinskog pokreta svjedočanstva su najcrnje desnice. Određivali bi nam koga da volimo, kako da se oblačimo, u što da vjerujemo. E, pa ne vjerujem da se više od minimalnog postotka ljudi u Hrvatskoj slaže s takvim profašističkim stavovima i takvim načinom upravljanja državom. Ne vjerujem da su dosegnute civilizacijske vrednote podložne promjeni preko noći. A hoćemo li, mi koji se ne slažemo ni s kakvom naznakom fašizma, šutjeti i gledati u vrhove svojih cipela? Ili ćemo makar priupitati “tko ste vi i tko vam daje pravo da se tako ponašate”, kao što je to u vagonu vlaka učinio Tomo Buzov?

Podsjetimo, Vlada Republike Hrvatske, u kojoj se nalazi i Domovinski pokret, odlučila je dati Slijepčeviću i njegovoj ekipi nagradu od 50 000 eura za uspjeh koji je ostvario u Cannesu. Slijepčević je istaknuo da ta nagrada ne ide samo njemu nego cijeloj ekipi, te da ih je iznenadila.

– Kako ćemo je upotrijebiti, nismo još razgovarali. Samo kratko jer je svatko na svojoj strani. Postoji želja da dio doniramo, ali o tome ne bih sada javno govorio. Film će imati i nekih troškova u budućnosti. Čekaju nas dvije Oscar kampanje, jedna za europski Oscar, a jedna za američki. A za to nemamo baš neki izvor financiranja. Vjerojatno ćemo dio iskoristiti za tu svrhu, rekao je. 

Foto: Hina