Dnas je Dan oslobođenja Zagreba, a za jedanaest dana bleiburška komemoracija žrtvama partizanskih poslijeratnih zločina.

Koliko je duboko podijeljeno hrvatsko društvo? Zašto je biskupija u Klagenfurtu uskratila hrvatskim biskupima pravo služenja mise na Lojbaškom polju? Kako će austrijske vlasti tretirati ovogodišnju komemoraciju u Bleiburgu?

U emisiji “Otvoreno” na ova i druga pitanja odgovarali su predsjednik Nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda Vladimir Šeks (HDZ), povjesničar s Hrvatskog instituta za povijest Ivo Lučić, povjesničar s Filozofskog fakulteta u Zagrebu Tvrtko Jakovina, varaždinski biskup Josip Mrzljak te Vilim Matula iz političke platforme “Možemo!”.

Biskup Josip Mrzljak na početku emisije ispričao je da niti dan danas ne zna za sudbinu svoga oca, koji je nestao u travnju 1945. godine nakon što je uhićen u Vukovaru.

– Postoje stotine takvih slučajeva u Vukovaru, ti ljudi su nestali. Upoznao sam puno takvih ljudi iz moje generacije. Nemamo križeva na njihovim grobovima, pa radimo komemoraciju 12. travnja. To je jedna mora koja čovjeka prati cijeli život. Jako dobro razumijem iz Domovinskog rata majke koje traže svoje. Mi nikada nismo imali onaj trenutak – on je umro. Pojavljivale su se priče, možda se vrati, ovo ono. S tim teretom je trebalo živjeti, poglavito za vrijeme komunističkog terora, kada se to nije smjelo spominjati, a kamoli istraživati.

Mrzljak se pita gdje je hrvatska diplomacija, a po pitanju činjenice da je hrvatskim biskupima uskraćena mogućnost da ove godine vode misu na Lojbaškom polju.

– Malo je čudno da su napravili zabranu, ali svaki biskup ima pravo na svojem teritoriju znati tko ima misu.

Hrvatski sabor je 1995. godine izmjenom zakona o blagdanima i praznicima utvrdio je 15. svibnja kao spomendan na žrtve bleiburške tragedije.

– Unazad nekoliko godina su se političke prilike u Austriji i Koruškoj bitno mijenjale. Već prošle godine smo bili najoštrije upozoreni od koruških i crkvenih vlasti. Upozoreni smo da se komemoracija ne pretvori u komemoriranje NDH. Poduzeli smo sve moguće mjere te je bilo pet ili šest provokacija. Bile su to usijane lude glave ili su bili provokatori. To je bio temelj da zabrani održavanje mise od strane hrvatskog biskupa, rekao je Vladimir Šeks, predsjednik Nadzornog odbora Počasnog bleiburškog voda.

Na samom Lojbaškom polju će biti hrvatski redari i oni imaju zadaću da ako im se signalizira da se pojavilo neko obilježje, ustaška zastava, grb da se to ukloni.

– Mogu biti istaknute samo hrvatska državna zastava, austrijska zastava i crkvene zastave. Nikakve druge, niti ratne zastave HV-a, niti zastava HOS-a niti političkih stranaka. Ako se ona pojavi, redari su dužni da se takva zastava makne, dodaje.

– Svi mogu sada otići na stranice Počasnog bleiburškog voda i vidjet će na njima HOS-ovu zastavu i HOS-ova obilježja i sve zastave koje su tamo su zastave koje su zabranjene na Bleiburškom polju, rekao je povjesničar Tvrtko Jakovina, dodajući da je to odgovor onima koji misle da je diplomacija mogla nešto napraviti s Austrijancima.

Povjesničar Jakovina je rekao da je u Drugom svjetskom ratu puno više Hrvata stradalo nego li na Bleiburgu ili iza toga.

– O tome trebaju govoriti svi u crkvi, vlasti i politici, kada govorimo o stvarima od prije 74 godine. O ovome se priča već 30 godina. Mogao bih načelno pozdraviti da će se ove godine stanje nastojati smiriti. Šteta je učinjena Počasnom bleiburškom vodu, šteta je učinjena čitavoj manifestaciji i Hrvatima koji su dobili stigmu. To je odgovornost onih koji su imali vlasti, koji su u tome pisali i koji o tome govore.

Povjesničar Ivo Lučić kaže da Austrija na neki način “dijeli moralne lekcije”.

– Oni su itekako sudjelovali u Drugom svjetskom ratu, ali su nakon rata se potrudili uvjeriti da nemaju veze sa zločinima, da su bili nasilno pripojeni Reichu itd.

Društvo je podijeljeno i preočito je tko je za to odgovoran. Onaj tko najdulje obnaša vlast u Hrvatskoj. Lučić je otkrio da je Vilim Matula bio član Centralnog komiteta.

– Bili smo na jednom sastanku gdje smo donijeli odluku da vama, uz sav rizik, kojeg smo bili svjesni, da vam damo mogućnost da na prvim tim izborima dobijete vlast i znali smo što bi tu moglo nastati, ali da bi to toliko daleko otišlo do čega ste vi uspjeli odvest Hrvatsku. Sva trojica upotrebljavate tu famoznu riječ “neki provokatori”. Našli ste mudru riječ, prepredenu, lukavu da su to provokatori – jer to prema javnosti znači “tko su ti provokatori”. Da se 10. travnja na rivi u Splitu slavi… Naravno da treba komemorirati žrtve. Probajte diplomatski s Merkelicom objasniti da postoje različiti oblici “Sieg Heil”. Objasnite da je naš “za dom spremni” čist kao suza, osim što je malo zaprljan. Pa to je sramota”, rekao je Vilim Matula iz političke platforme “Možemo!”.

Ivo Lučić mu je replicirao da s antifašističke pozicije pokušavaju reći da su svi ostali fašisti.

– Slično je govorio i Ratko Mladić. To je preprovidno. Ako je nacionalizam po definiciji utočište svih hulja, treba se zapitati što je ova vrsta antifašizma koji vi zastupate.

Matula dodaje da je 8. svibanj vrlo važan dan za Zagreb.

– To je bila veličanstvena pobjeda u Drugom svjetskom ratu, zahvaljujući partizanima smo došli na stranu pobjednika.

Vladimir Šeks je rekao da je temelj za uspješnu hrvatsku državu bio program HDZ-a i Franje Tuđmana koji se temeljio na pomirenju.

– Upravo je to bio zalog pobjede, da smo pobijedili srpsku agresiju, da smo članica UN-a, NATO saveza i EU-a. Hrvati nisu ratovali 90-tih jedni protiv drugih. Pogrešno navodite da je HDZ uzrok ovih podjela. Desnica je pružila ruku hrvatskoj ljevici. Oni nikako nisu mogli iskreno prihvatiti da su bili teški zločini na križnim putevima. Vi ste odgovorni, ne vi osobno već taj mentalitet je odgovaran.

– U Europi podjela i nacionalizama stradat ćemo svi, a najviše mali narodi, bila je završna poruka Tvrtka Jakovine.

Biskup Mrzljak rekao je da je uz antifašizam potreban i antikomunizam.

– Ne kažem da treba izjednačavati, ali treba zločine kazniti, mrtve pokopati.

– Oslobođenje uključuje slobodu. Jedna diktatura zamijenila drugu te jedan totalitarizam zamjenjuje drugi, kaže Ivo Lučić.

– Ono što je izgrađeno u 10 godina u Zagrebu nakon rata je herojsko čudo, a vi znate u što se pretvorila zemlja u 30 godina, dodaje Vilim Matula.

– Suprotstavljenost i podjela mogu se prevladati samo dijalogom, zaključio je Vladimir Šeks na HRT-u.

Foto:HRT