Milano Ivkošić je komentirao politiku Andreja Plenković prema Rusiji.
“Andrej Plenković se još jednom iskazao, još jednom se dodvorio moćnicima EU, svladao je još jednu stubu na usponu prema karijeri u Bruxellesu – protjerao je 18 ruskih diplomata, mnogo više nego druge europske zemlje, a možda je Hrvatska i rekorder.
Tako se to radi, ne protjeruje sve veće siromaštvo u Hrvatskoj, ne dira europske pljačkaše koji iz hrvatskih banaka i velikih tvrtki iznose godišnje milijardske profite, ne protjeruje strance koji su našli lukave načine da, unatoč zabrani, kupuju poljoprivedna zemljišta i pitku vodu u Lijepoj Našoj.
To ne radi predsjednik Vlade u maloj europskoj koloniji, to nije njegov posao – njegov je posao da frazira, da hvali uspjehe ove vlasti koje nitko ne vidi, da pokaže svoju sve veću širinu u srozavanju ove zemlje na dno ljestvica EU i u protjerivanju sve siromašnijih Hrvata u inozemstvo iz kojeg se uglavnom ne namjeravaju vratiti i u kojem se odnarođuju.
Njegov je posao da Ukrajini šalje oružanu i drugu pomoć i predvodi napade na Putina i Rusiju, ne bojeći se da će Rusi to upamtiti i da bi nam se jednoga dana moglo obiti o glavu. I neće stati, a Europa i Amerika bit će mu zahvalne valjda tek kad nakon protjerivanja diplomata sve Ruse protjera u Sibir”, ističe Ivkošić koji se u svom redovnom “pregledu tjedna” u Večernjem listu dotaknuo i povjesničara Hrvoja Klasića.
“Kakav je povjesničar Hrvoje Klasić, koji se brine za političku i ideološku čistoću hrvatskog društva? Način na koji progoni ustaše po Hvatskoj nije mu baš originalan – batinu je naslijedio od komunističkih, ali i novohrvatskih političkih policajaca kojima su pozdravi “Za dom spremni” i drugi slični grijesi najveći teret za Hrvatsku, veći od gospodarskih nevolja, siromaštva, iseljavanja, korupcije…, premda su i to povijesne teme.
Za Klasića su NDH, Pavelić i ustaše najveći zločinci, ali su mu Tito, jedan od najzločinačkijih političkih vođa, i zločinačka Jugoslavija, međunarodni faktor i subjekt. Statistika pokazuje da su komunisti, s Titom na čelu, posmicali više ljudi nego ustaše i Pavelić, da su imali jednako okrutne zatvore i logore.
Kad biste, na primjer, Klasića doveli do dvije susjedne masovne grobnice, partizanske i ustaške, i pitali ga koju otkopati, upro bi prstom u ustašku. Partizanska bi trebala ostati neotkopana jer u njoj žrtve nisu ljudske nego židovske, indijanske, crnačke, aboriđinske… koje je trebalo tamaniti jer su po rasi predodređene za smicanje kao što su to bili Hrvati po ratničkoj i političkoj pripadnosti. Klasić je, dakle, povjesničar probranih grobnica”, zaključuje Ivkošić.