Nakon višemjesečnog boravka u svojevrsnoj ilegali, zamjenik predsjednika HDZ-a Milijan Brkić se u posljednje vrijeme stidljivo pojavljuje u javnosti. Tako je došao i na proslavu 29. godišnjice HDZ-a  Dubrave koja je održana u utorak navečer u Gradu mladih gdje se okupilo oko 300 hadezeovaca. Brkić je izgledao prilično samouvjereno, opušteno pa čak i veselo za političara kojemu prijeti izbacivanje iz stranke, a u nekom crnom scenariju možda i kazneni progon. Došao je nešto prije službenog početka proslave i ugodno je ćaskao sa stranačkim prijateljima kojih očito još uvijek ima.

Nije to bila velika navala na Brkića kao iz onih vremena kada ga je HDZ-ova partijska vojska gledala kao božanstvo, jer im je jednim telefonskim pozivom mogao osigurati posao ili neku drugu pogodnost, ali nisam stekao dojam da je Brkić nepozvan gost i da HDZ-ovci iz zagrebačke Dubrave od njega zaziru kao da je kužan. Ako je igdje Brkić „svoj na svome”, onda je to u Dubravi gdje je odrastao i gdje je razvio učinkovitu stranačku vojsku kojom još uvijek, iako politički teško ranjen, zapovijeda.

Možda ima i veći utjecaj nego što za sada želi pokazati, ali ako zatreba mogao bi aktivirati dvostruku liniju zapovijedanja. U ovoj svojevrsnoj igri živaca između njega i Plenkovića zasad se nitko ne usudi prvi zamahnuti mačem.

Stranački aktivisti s kojima sam razgovarao nevoljko govore o problemima koji postoje između njihovog Milijana i predsjednika stranke Andreja Plenkovića. Imaju spremne odgovore i uglavnom upiru prstom prema nekoj petoj koloni i novinarima.
-To radi peta kolona. Uvijek je moguće inscenirati sukobi između bilo koga, kaže HDZ-ovac iz Dubrave koji se samo zagonetno nasmijao kada sam ga zamolio da se predstavi. Očito je u HDZ-u zavladao strah od javnog govora i prije nego što je stupio na snagu famozni GDPR dokument koji članovima stranke zabranjuje svaku komunikaciju bez dopuštenja stranačkog vrha, a koji je, kao što je poznato, pripremio Robert Kopal, a neoprezno ga temeljnim ograncima poslao glavni tajnik Gordan Jandroković.

Nisam bio bolje sreće ni kada sam razgovarao s HDZ-ovcima iz Novog Zagreba koji su došli „uveličati proslavu”. Samo su ponavljali da je stranka jedinstvena i da nema problema. Kada sam ih zamolio da se predstave pogledali su me kao da sam ih tražio da mi posude 10 000 eura. Iznenađenje i nevjerica. Pa kako mi je to uopće palo na pamet.

Dok je Brkić uredno došao prije službenog početka programa koji je trebao početi u osam sati, predsjednik HDZ-a Andrej Plenković je kasnio i sa svojom svitom se pojavio u dvorani petnaestak minuta poslije osam. Dočekan je prilično mlako i s kurtoaznim pljeskom. Daleko je to od one stranačke energije koja se mogla osjetiti na HDZ-ovim skupovima kada je stranku vodio Franjo Tuđman pa i Ivo Sanader.

 

Ovo je bilo korektno, ali bez političkog erosa koji dodatno motivira lokalne HDZ-ovce koji su uvijek bili prevaga u odnosu na konkurenciju. Na moje pitanje zašto je predsjednik stranke Andrej Plenković prilikom ulaska u dvoranu dobio mlak pljesak, lokalni HDZ-ovac je prilično zagonetno odgovorio: „Ma doša’ je s leđa”.
Plenković se pristojno pozdravio sa stranačkim aktivistima, ali koliko god se trudio nije mogao sakriti da on nije čovjek masovki i terena. Sjeo je u prvi red, dok je s njegove lijeve strane sjedio Milijan Brkić s kojim praktično nije progovorio ni riječ, a jedva i da su se pogledali. Bila je to klasična „tiha misa” dvojice formalno najutjecajnijih HDZ-ovaca.

U prvom redu su još sjedili Andrija Mikulić i ministri Tomo Medved i Milan Kujundžić, dok su se Miro Kovač i Ivo Stier morali zadovoljiti drugim redom.

Bilo je pomalo neugodno svjedočiti kako službeni voditelj uporno izbjegava spomenuti Milijana Brkića koji je, podsjetimo, zamjenik predsjednika stranke i kojemu je Dubrava stranačka utvrda. Plenkovićevi ljudi su, očito, pazili na protokol.
U prilično šablonskim govorima lokalnih HDZ-ovaca spominjali su se uspjesi u rješavanju lokalne infrastrukture uz uobičajeno udvaranje predsjedniku stranke. Plenković je održao govor koji je trajao više od pola sata, ali, sudeći po reakcijama publike, nije dotaknuo srca dubravskih HDZ-ovaca. Iako šef HDZ-a vrlo često voli govoriti o harmoničnim odnosima unutar europske obitelji, skup u Dubravi pokazao je da je HDZ-ova obitelj ozbiljno disfunkcionalna.

Kad je došao za govornicu Plenković je dobio kurtoazni pljesak dobrodošlice. A onda je krenuo nadugo i naširoko govoriti o europskom putu Hrvatske. Naveo je sva postignuća stanke, ali bio je to referat primjereniji nekom briselskom kružoku nego stranačkom skupu. Publika je očekivala napada na Tajanija, neku zapaljivu izjavu o oporbi .., ništa od toga nisu dobili od predsjednika stranke.

U dvorani je bilo sparno, pa se pred kraj govora uvukla i nervoza među stranačke ljude koji su nezainteresirano prebirali po svojim mobitelima. Kada je Plenković završio govor , a službeni voditelj najavio pjesmu koju će otpjevati Lea uz glazbenu pratnju Darka, jedan je HDZ-ovac tiho negodovao: „Ma pusti Leu i Darka, daj završi!”

„Jako sam razočaran s ovim skupom. Dao bih mu ocjenu minus jedan. Sramota je da nije govorio predsjednik utemeljitelja HDZ-a Mario Kapulica koji je iz Dubrave, požalio se predsjednik jedne temeljne organizacije HDZ-a.

Ne znam je li se ikada dogodilo da ijedan predsjednik HDZ-a govori na nekom lokalnom skupu, a da za pola sata nijedanput ne bude prekinut pljeskom.
Plenković bi se morao zabrinuti zbog tako hladne, službene, gotovo bih rekao birokratske komunikacije s ljudima s terena. Vjerojatno bi i Tuđman njegov govor ocijenio neprimjerenim za takvu vrstu stranačkog skupa gdje se treba pokazati snaga i energija i gdje se mora ” uhvatiti bika za rogove”.