Premijer Andrej Plenković najavio je u petak na sjednici Vlade povećanje neto minimalne plaće s 2752 na 3000 kuna, odnosno povećanje od 248 kuna ili devet posto u odnosu na 2018. Odluka stupa na snagu 1. siječnja 2019. Plenković se pohvalio kako je to najveće jednokratno povećanje minimalca od 2008. te da je i sada hrvatski minimalac veći od minimalca Bugarske, Litve, Rumunjske, Latvije i Mađarske, a nakon povećanja trebao bi preskočiti Češku, Slovačku, Poljsku i Estoniju. “Poslali smo poruku da želimo dostojanstven život za građane koji imaju najmanja primanja, za nas je načelo solidarnosti izrazito bitan aspekt djelovanja”, rekao je Plenković koji očito smatra da je učinio veliku stvar i da bi svi trebali biti zadovoljni ovom njegovom odlukom.

Statistika je dobra stvar jer ju svatko može tumačiti kako hoće, no hoće li ovo povećanje plaće zaustaviti iseljavanje. Hoće li povećanje od 248 kuna popraviti činjenicu da u Hrvatskoj živi 27,9 posto ljudi na rubu siromaštva ili društvene isključenosti, što je skoro 1,2 milijuna ljudi. S tim brojkama Hrvatska spada u sam vrh europskih zemalja s velikom opasnosti od siromaštva. Plenković, čini se, misli da hoće. Ignorantski odnos prema ovom problemu premijer je prenio i na svoje ministre. Primjerice, ministricu obrazovanja Blaženku Divjak koja je, gostujući u emisiji RTL Danas u povodu predstavljanja digitalizacije škola i najave podjele tableta svim učenicima u osnovnim školama u narednim godinama, bila toliko uvjerena kako je to dobar posao da sve ostalo nije važno. Pa čak ni to imaju li svi ti učenici  struju u svojim domovima.

Ministrica je u istoj emisiji spomenula i jedan primjer iz posjeta Velikoj Ludini iz kojega se vidi zapravo u kakvoj bijedi žive pojedini učenici u Hrvatskoj. Divjak je opisala susret s jednom učiteljicom koja joj je prišla i rekla: ‘Ovo vam je izvrsno da svaki učenik dobije tablet, materijale i knjige’.
“Ima učenika čiji roditelji to sebi ne mogu priuštiti, pa je spomenula primjer učenika koji živi u kući bez struje, njemu je tablet prozor u svijet i život, a ne samo prozor u učenje”, rekla je ponosno ministrica Divjak i pokazala da joj je važnije da je učenik dobio tablet, od činjenice da kod kuće nema gdje napuniti bateriju. No, to na žalost, nije samo problem ministrice Divjak.