Hrvatsko pravosuđe je po jednoglasnim ocjenama stručnih tijela i javnosti jedan o najgorih sektora hrvatskog društva. Stalne sumnje na korupciju, sporost, sulude odluke, neujednačenost prakse, samo su neki od epiteta koji se pripisuju jednom od tri stupa vlasti u Republici Hrvatskoj. Za takvu sliku odgovorni su svi oni koji su na najistaknutijim pravosudnim položajima zadnih 25 godina, od Državnog sudbenog vijeća do Vrhovnog suda. U tu otužnu sliku savršeno se uklapa i Ustavni sud, iako formalno ne pripada sudskoj vlasti, tvrdi udruga Antikorupcija.hr koju vodi sudac Mislav Kolakušić.

U tom i takvom pravosudnom sustavu, oni koji upozoravaju na neodrživo stanje i donose odluke sukladno savjesti i ustavnim normama ne prolaze dobro. Savršeni primjeri za to su sutkinja Zorka Ćaćić Zagrajski i sudac Mislav Kolakušić koji su zbog svog stručnog rada prepoznati kao remetilački faktori i nastoji ih se marginalizirati, ocrniti i izgurati iz sustava.

Ključnu ulogu u današnjem hrvatskom pravosudnom sustavu igra sudac Vrhovnog suda, Đuro Sessa koji je na poziciju predsjednika najvišeg suda u RH sjeo 2017. godine blagoslovom predsjednice Kolinde Grabar- Kitarović. Stupanje na dužnost započelo je znakovito, potpisivanjem prisege praznim nalivperom, tj. fingiranjem potpisa ispod teksta prisege. U kratkom razdoblju od imenovanja do danas, Sessa je u više navrata uspio privući pažnju javnosti, a zadnji put javnim prozivkama da je pritiscima na sutkinju Žigante Živković pokušavao utjecati na izbor vlastitog sina za suca Trgovačkog suda u Zagrebu. Istovremeno, dok Sessa dijeli savjete i prodike svojim kolegama, na Vrhovnom sudu pod njegovom palicom u ladicama leži preko 16.000 predmeta u kojima nikad nije postupano.

Nino Radić, još jedan visoko rangirani sudac i prijatelj Đure Sesse, čelnik je najvažnijeg Trgovačkog suda u zemlji, onog u Zagrebu. Poznat kao veliki zagovaratelj predstečajnih nagodbi o kojima je svojedobno govorio s ushitom, pokrenuo je protiv suca Kolakušića prošle godine stegovni postupak. I Nino Radić se spominje u operaciji zapošljavanja Sessinog sina na Trgovački sud u Zagrebu. Zanimljivo, sutkinja Žigante Živković, koja je javno progovorila o pritiscima na sebe u vezi sa zapošljavanjem Sessinog sina, kao sudionika istih spomenula je još jednog “slavnog” suca, Ivana Turudića. Turudić, poznat po tome što mu je zbog proceduralnih grešaka pala presuda Ivi Sanaderu, još je jedan iz plejade “zaslužnih” sudaca koji bi se rado obračunali sa sucem Kolakušićem.

Posljednji napadi na suca Kolakušića posljedica su uigrane akcije Radić, Sessa u kojima bezuspješno, fabrikacijama pokušavaju naštetiti sucu Kolakušiću. Što govori činjenica da sam vrh sudske vlasti, vlasti koja se ocjenjuje u javnosti kao katastrofalna, istovremeno, udruženim snagama napada suca Kolakušića? Takva činjenica govori sama za sebe i o Kolakušiću i o Sessi i o Turudiću i o Radiću. O Kolakušiću da je izabrao pravu stranu, stranu prava i poštivanja Ustava i građana Hrvatske, a o Sessi, Turudiću i Radiću govori upravo ono što o njima govore građani. Slika koju su o sebi izgradili u javnosti najvjerniji je prikaz njihovih stručnih i moralnih dostignuća, zaključuje Antikorupcija.hr.