Rajko Grlić govori za Novi list zašto nakon 25 godina Motovun film festival odlazi iz Motovuna.
Upravo je završio Motovun film festival koji se ove godine prvi put održavao na dvije lokacije. Naime, prešli ste u Primorsko-goransku županiju na Petehovac koji je od iduće godine biti jedina lokacija održavanja festivala. Zašto birate brda za održavanje festivala, pravilo ili slučajnost?
– Bojim se da nisam prava osoba koja može odgovoriti na ovo pitanje. Naime festival sam osnovao s Borisom T. Matićem i vodio s njim i Olinkom Višticom prvih desetak godina. Onda je štafetnu palicu preuzeo Igor Mirković koji ga je, usprkos svih mogućih nedaća i prepreka na koje je nailazio, a one nisu bile male, uspješno doveo do njegovog jubilarnog dvadeset i petog izdanja. Na kraju je shvatio da je festival nepoželjan, da mora otići u neki prijateljski naklonjen prostor, udahnuti mu novi dah i s novim imenom početi ispočetka. Učinio je zapravo isto ono što smo i mi napravili prije tih dvadeset i pet godina. Došli smo u Motovun, u Istru koja je tada bila željna igre, željna novog i bila puno otvorenija od ostatka Hrvatske.
Danas Istra nažalost to više nije. Novac, kao jedini Bog, polagano gricka onu nama znanu Istru. S druge strane, one političke, moj dojam je da je Istra, koja je uvijek držala politički balans, danas puno desnija od vremena kada smo mi pokrenuli festival. HDZ i Kaptol, dva osnovna kočničara na putu ka nekoj normalnoj Hrvatskoj, polagano, gotovo neprimjetno, ali sigurno, ulaze u njene pore. Istovremeno na njenom čelu nažalost nema osobe, nekog mudrog župana ili tako nekoga, koja bi mogla sve to sagledati i onda nešto smisleno učiniti. Tako da je odlazak Motovun film festivala samo mala ilustracija onoga što se danas događa s Istrom. Nestaju i lokalne novine i mnogo toga što je Istru činilo tako posebnom i u očima ostatka Hrvatske tako poželjnom.
Motovun film festival nije onaj koji prostire crveni tepih, domaćin je art europskim filmovima, što je bila vaša intimna želja odnosno kako ste započeli sve to i kako je nastala suradnja s Mirkovićem?
– Motovunski festival je nastao iz nasušne potrebe da se, u tada dosta klaustrofobičnoj, namrgođenoj i teškim nacionalizmom obojenoj hrvatskoj kulturi, otvori neki “slobodni teritorij”, malo utopijsko mjesto gdje bi raznorazni režiseri, glumci, pisci, rokeri, slikari i svi klinci i klinceze željni života, proveli pet dana i noći u veselju. Festival je svečanost. Svečanost znači veselje. Ukratko, festival se rodio iz potrebe za veseljem. Igor Mirković bio je dio tima koji je započeo festival.
Naša suradnja počela je njegovim dolaskom u Imaginarnu Filmsku Akademiju u Grožnjanu, iz koje su uglavnom izašli i svi ostali igrači prve festivalske reprezentacije. Kako je dolaskom u Akademiju odlučio napustiti mjesto uglednog TV voditelja i život posvetiti filmu, zamolili smo ga da za prvi festival osnuje Press biro. Nakon toga je iz festivala u festival preuzimao sve kompliciranije dužnosti da bi postao vođa tima i odveo ga do samoga kraja. A sada, sa svojim CINEHILLOM i Petehovcem, i dalje i do novog početka. Evo, to je moj mali prilog za buduću monografiju: “Igor Mirković – život i djelo”.
Foto: Hina