Kako se razvijala naša nogometna priča? U kojem trenutku je naša reprezentacija od te bronce 1998. postala prepoznatljiva? Joško Jeličić, bivši nogometaš i komentator HRT-a na Drugom programu, kazao je da treba gledati još ranije od tog razdoblja. Istaknuo je da fascinira osjećaj nacionalnog naboja i kod mlađih generacija.

– Vidim da i većina stranaca pokušava naći formulu za naše uspjehe svih ovih godina. Mogu im poručiti da jednostavno ta formula ima previše nepoznanica, tako da jako teško dođe do opipljivih razloga. Po meni je to prije svega talent koji je uvijek bio prisutan na našim prostorima. A ono drugo, još važnije, je taj osjećaj nacionalnog naboja, domoljublja, ponosa, emocije koju s generacije na generaciju prenose naši igrači i meni je jako veliko zadovoljstvo vidjeti, neću pričati o svojoj generaciji, s obzirom na to da smo mi izašli iz Domovinskog rata i logično je da smo imali taj nacionalni naboj, međutim, krasno je kako su to oni prenijeli na ove današnje generacije, naglasio je Jeličić. 

– Uspjesi još više poistovjećuju naše ljude, dakle osjećaju još dodatni ponos, emociju i konačnici. Malo je stvari kod nas Hrvata koje nas ujedinjuju kao što je to nogomet, dodao je.

Od 1998. svi su znali za Šukera, danas znaju za Modrića, ali koji je to bio neki trenutak s onim kockicama, kvadratićima i prepoznatljivošću u Europi i svijetu? Bivši nogometaš kaže “već od Domovinskog rata smo bili simpatični svima, s obzirom na svu žrtvu koju smo podnijeli kao mala država”.

–  Možemo vidjeti i po primjeru Luke Modrića, čovjeka koji je ostvario sve, on i danas nosi taj dres s posebnim ponosom. Kad sam gledao mog pokojnog trenera Cicu Kranjčara 2006. u Berlinu, kad je plakao na našoj himni, dakle to je teško valorizirati nekome tko nema tu emociju. Ja je, hvala Bogu, imam, ja sam ponosan Hrvat i zato mi je drago da živim sve ove uspjehe naših momaka, jer to je jako važno i za identitet nacije i za generacije koje dolaze, s obzirom na globalizaciju koja dolazi, taj identitet sve se više gubi i mi se svi trebamo boriti da ta naša mladost i djeca koja dolaze, da ostanu u sportu, u nogometu, a pogotovo da zadrže taj nacionalni identitet, nastavio je.

– Mi smo mlada država koja se od nekoliko stoljeća, što se kaže, borila za ovo što sad imamo i zato to trebamo čuvati, zaključio je.

– Važna je infrastruktura, da svi ti dečki koji su ostvarili ovaj uspjeh, oni svi dolaze iz hrvatske nogometne lige, uz časne iznimke, dakle to je baza. Tu mi moramo napraviti to vraćanje svega ovoga što je hrvatski nogomet generirao, kazao je Jeličić. 

Dodao je da “naša država mora napraviti da stimulira i organizira i sustav i trenere”.

– Ono što je sreća u našem sportu je da još uvijek vlada meritokracija. Možeš u početnoj fazi imati neku logistiku pa te netko gura, međutim arena pokazuje ovo ili ono. I to je dobro i zato ti dečki koji jesu sada, moraju otići vani, s obzirom na to da smo mi tržište koje se ne može nositi s ciframa, nastavio je.

– Sada je premijer napravio iskorak, ova sad trenutna Vlada, dakle, rade se stvari, to mi je drago. Potpisani su neki ugovori za kamp, za stadion. Ma sramota je da hrvatska nogometna reprezentacija nema nacionalni stadion i kamp. Dosta mi je populizma, ono u smislu sad će stadion, nema vrtića. Može biti sve, jer to radimo sve za našu djecu i za buduće generacije, zaključio je.

Foto: Hina