Nino Raspudić rođen je u Mostaru 3. studenog 1975. godine. Osnovnu školu završio je u rodnom gradu. Maturirao u Trevisu (Italija). Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1999. godine diplomirao je filozofiju i talijanski jezik i književnost, 2004. magistrirao radnjom ”Slaba misao i postmodernistička poetika u suvremenoj talijanskoj prozi”, a 2008. doktorirao radnjom ”Prekojadranski (polu)orijentalizam: Dominantni modeli konstruiranja slike Hrvata u talijanskoj književnosti od prosvjetiteljstva do danas”.

Godinama je bio aktivan u medijima kao intelektualac, a uz kolumne, gostovao je često na televiziji te vrlo oštro komentirao aktualna društvena i politička pitanja.

A zatim je u svibnju 2020. godine, gostujući u popularnoj emisiji Aleksandra Stankovića, ”Nedjeljom u dva”, Raspudić objavio da aktivno ulazi u politiku.

Gotovo tri je godine bio nezavisan zastupnik, da bi potom u siječnju ove godine postao zastupnikom Mosta.

U sretnom je, skladnom i mirnom braku s javnosti također poznatom Marijom Selak (udana Raspudić), koja je zajedno s suprugom u članstvu Mosta te imaju dvoje djece, a iz prvoga braka također ima dijete.

Što god tko mislio o njemu, slagao se s njegovim stavovima, ili ne, Ninu Raspudiću sigurno se ne mogu osporiti tri stvari: jedan je od najobrazovanijih zastupnika; jedan od najotvorenijih i najdirektnijih i kao posljednje, ali ne manje važno, jedan od najaktivnijih u Hrvatskom saboru.

I nikada se ne libi ulaziti u iznimno žestoke rasprave, naoružan argumentima i eruditskim stanjem, ali i oštrim, katkada ”ubojitim” vokabularom, piše Andrea Latinović na portalu Direktno.hr.

Ne dijelim Vaš svjetonazor, što uopće nije važno za naš razgovor, ali moram priznati da iznimno respektiram Vaše stavove, odnosno, način na koji ih iznosite i argumentirate. Je li to taj hercegovački prkosni gen?

Ne mislim da je to toliko pitanje gena, ili zavičajnog temperamenta koliko toga da sam, i dok sam pisao kolumnu i javno nastupao, i danas kao saborski zastupnik, prije svega istupao kao slobodan čovjek kojemu egzistencija ne ovisi o tome i koji se nikome ne mora dodvoravati i ispunjavati bilo čije naloge.

Valjalo bi da se svatko od nas što češće prisjeti kako je čovjek smrtno, na ovom svijetu prolazno biće i kako ništa u ovozemaljskoj egzistenciji nije vrijedno toliko da čovjek zbog toga izgubi dušu, ili obraz.

Ova tzv. ostavka sada već bivše šefice USKOK-a Vanje Marušić  zapravo je igrokaz za javnost, zar ne? Ili pretjerujem? Zagrebala je tamo gdje nije smjela pa je natjerana na povlačenje?

Ta priča o odlasku zbog vozača koje je prije više od godinu dana skrivio nesreću u kojoj je oštećen službeni auto priča je za malu djecu. Očito je tu riječ o dubinskim problemima i pritiscima. Nemam drugog objašnjenja osim toga da je kritična točka bila slučaj AP.

Je li glavna državna odvjetnica Zlata Hrvoj Šipek doista obmanjivala javnost u svojim nastupima u Hrvatskom saboru?

Da. Ona je izravno, u sabornici lagala kako nije bila upoznata sa slučajem Žalac, e da bi se ispostavilo kako su imali sastanak posvećen upravo toj temi. Kako joj onda dalje vjerovati nakon svega?

Kako je moguće da DORH i USKOK dobiju podatke za slučaj Žalac i ne nađu tu nikakve osnove, ne samo za pokretanje postupka, nego o tome ne obavijeste ni OLAF, što su po zakonu bili dužni, kako i u svim slučajevima koji se tiču europskih fondova, a onda Europski javni tužitelj dobije iste podatke i Žalac završi u zatvoru?

Služe li DORH i USKOK tome da progone kriminal, ili da ga štite? Nakon toga su obje trebale biti smijenjene.

Izmjene Zakona o prekršajima reda i mira- što se događa, je li to na mala vrata ulazak tzv. tihe diktature, uključujući i cenzuru?

Radi se o zastrašujućoj zakonskoj izmjeni na više razina. Prvo, drakonski se povećavaju kazne za prekršaje protiv “javnog reda i mira”. Kazne se povećavaju od 10 do 40 puta, dakle od 1000 do 4000 posto! Zašto? Čovjek bi pomislio da se dogodilo neko drastično povećanje prekršaja, no istina je potpuno drugačija.

Naša zastupnica tražila je i analizirala statistiku MUP-a od zadnje tri godine, koja pokazuje da su prekršaji u padu i to velikom, upravo po onim osnovama o kojima se najviše govorilo u javnosti, simboli i širenje lažnih vijesti. Čemu onda drakonsko povećanje kazni?

Posebno je sumnjivo što su Zakon gurnuli po hitnom postupku, a javnu raspravu umjesto zakonom propisanih 30 dana sveli na sedam dana i to  usred uskršnjeg vremena. Mutno i opasno do bola. Radi se o uvođenju represije na mala vrata, nametanju ljudima samocenzure, jer će građani RH dvaput promisliti prije nego kažu, ili na drugi način javno izraze nešto za što bi mogli biti kažnjeni sa šest mjesečnih plaća.

Pred žurno uvođenje takvog totalitarnog zakona u javnost su bacili mamac priče o pozdravu ‘Za dom spremni’, koji se u zakonu uopće ne spominje.

Jesu li premijer i predsjednik postali glavne ”štetočine” u državi, koja institucionalno puca, da ne kažem da je već pukla po svim šavovima?

Glavna štetočina je HDZ-ova kriminalna, koruptivna, u nekim segmentima i izdajnička vlast, pod kojom je Hrvatska izgubila deset posto stanovništva, dostojanstvo i nadu.

Sekundarno, štetu državi čini i odnos između predsjednika takve Vlade i predsjednika države, između kojih nema nikakve suradnje, a moralo bi je biti u segmentima vanjske politike i obrane, pa imamo situaciju u kojoj ne možemo imenovati veleposlanike, a i vojska sve više trpi od takvog odnosa.

Izjavili ste da ”ne isključujete mogućnost da europski istražitelji” pokucaju Plenkoviću na vrata. Imate li konkretne argumente i saznanja, o kojima možda ne možete govoriti, eventualno u interesu neke istrage?

Koje drugo objašnjenje imamo za činjenicu da, umjesto da je odmah smijene, vladajući žestoko brane Glavnu državnu odvjetnicu nakon što se otkrilo da je od Europskog javnog tužitelja skrivala stvari koje mu je bila dužna dostaviti, a onda još u Saboru dokazano lagala o tome?

Zašto je i dalje drže iako im sve to skupa radi štetu, i njima političku i pravosuđu u cjelini u smislu srozavanja ugleda? Očito odrađuje nešto za njih što je krupnije od Žalac. Pa zbrojite dva i dva…

Koliko nacionalne manjine ”ucjenjuju” Vladu, odnosno, nameću pravila većini? Ne želim zvučati kao ”velika Hrvatica”, jer nam je država u strašnim problemima, ali gdje još ima da neka europska vlada tako funkcionira, a većinski je narod stalno prozivan zbog grijeha iz prošlosti?

Trgovačkom koalicijom predstavnika manjina s HDZ-om do kraja je kompromitiran ovakav, privilegiran način izbora manjinskih predstavnika. Normalno mi je da predstavnici manjina pristanu uz vladajuću većinu nakon što se ona formira kako bi se onda lakše izborili za specifične interese zajednica koje predstavljaju.

No, nije normalno ono što se prvi put dogodilo nakon zadnjih izbora, a to je da predstavnici manjina, od kojih su neki izabrani šačicom glasova određuju tko će formirati većinu. To je prevara građana i etnobiznis pa imamo paradoksalnu situaciju da su zastupnici vladajuće većine dobili manje glasova građana od oporbe. A vladaju.

Što ćemo i kako konačno riješiti pozdrav ”Za dom spremni”?

U tom pitanju su preklopljene dvije stvari koje treba promatrati odvojeno. Mi smo u našoj programskoj Deklaraciji istaknuli dvije stvari. Prvo, temelj demokratske hrvatske države je Domovinski rat. Nikakvo znakovlje hrvatskih snaga iz Domovinskog rata ne smije biti upitno pa ni ono HOS-a.

Drugo, mi smo u našem temeljnom programskom dokumentu eksplicitno osudili sva tri totalitarizma: komunizam, fašizam i nacizam i stoga baštinimo iz političke tradicije samo ono što je vodilo prema demokratskoj Hrvatskoj.

Što se tiče stvarnih totalitarnih simbola, smatram da je edukacija bolji put od zabrane, jer se zabranama ti simboli samo fetišiziraju. Na žalost, u Saboru i dan-danas imamo opcije koje nisu spremne osuditi komunistički totalitarizam.

Kako biste opisali realnu poziciju Hrvata u BiH i je li hrvatska vlast zapravo puna fraza i obećanja za njih u tom ”bosanskom loncu” koji prijeti eksplozijom?

Hrvati u BiH od prvih nametnutih izmjena daytonskog okvira početkom 2000-ih na političkoj su vjetrometini. Zadnje odluke visokog predstavnika išle su im u korist, ali one nisu trajno riješile problem političke jednakopravnosti, pa politička volja Hrvata kao formalno konstitutivnog naroda već na sljedećim izborima može biti zaobiđena, a pozicija hrvatskog člana predsjedništva čini se da je trajno prepuštena na određivanje Bošnjacima.

Hrvatska bi se morala konačno početi ponašati kao suverena država, punopravna članica EU i NATO-a te kao supotpisnik Daytona početi aktivno djelovati u zaštiti političkih prava Hrvata u BiH, a ne sramežljivo lobirati i moljakati saveznika kao zadnjih nekoliko godina, ili pak biti potpuno pasivna kao dva desetljeća prije toga.

Žalosna je činjenica da BiH nakon gotovo 30 godina od Daytona još nije profunkcionirala kako samostalna, održiva država, već životari kao protektorat u kojemu kolonijalni upravitelj u izbornoj noći, nakon zatvaranja izbornih mjesta, mijenja izborni zakon. Lakrdija, no na žalost koja bi lako opet mogla otklizati u tragediju.

Što kažete na Milanovićevo relativiziranje brutalne ruske agresije na Ukrajinu i s druge strane, Plenkovićevo stalno nastojanje da po tom pitanju Hrvatska bude uz bok moćnim državama poput Velike Britanije i Francuske, a i malo ”labave’ Njemačke?

Ne znam da je ijedan relevantan politički faktor u Hrvatskoj negirao da je Rusija prekršila međunarodno pravo napadom na Ukrajinu i da je takav čin agresije nedopustiv.

Također, hrvatsko društvo u cjelini je iskazalo veliku solidarnost s ukrajinskim narodom, brojne ukrajinske izbjeglice danas su naši sugrađani koji s nama dijele i dobro i zlo.

Sabor je promptno i jednoglasno (uz jedan suzdržan glas) donio Deklaraciju o osudi agresije na Ukrajinu. To su neupitne činjenice.

E sad, to što se Plenković štreberski junači bez pokrića, ne prežući pri tome gaziti i Ustav, kako bi se dodvorio briselskim i drugim globalnim centrima moći i što HDZ koristi tragediju ukrajinskog naroda kako bi neutemeljeno dijelio okolo etikete putinofila svima koji dovode u pitanje i druge cinične globalne interese oko Ukrajine i ne podržavaju Plenkovićevu politiku dobrovoljnog darivanja tuđe krvi, to je drugi par rukava.

Kolika je realno moć Mosta? Stranka je dosta glavinjala posljednjih godina, a sada se čini kao relativno jaka i pristojna desna oporba, uz koliko-toliko manjkavi SDP na lijevom spektru.

Most je krenuo kao bunt čestitih, dobronamjernih ljudi koji više nisu mogli trpjeti kriminal i korupciju na lokalnoj razini. Povezali su se s brojnim, šarolikim lokalnim inicijativama u cijeloj Hrvatskoj, upali u brutalnu arenu nacionalne politike bez puno znanja i iskustava i uspjeli su, uza sve udare i podmetanja, kao jedina treća opcija opstati već treći ciklus, profilirati se i stabilizirali kao moderna stranka desnog centra, najaktivnija i najčvršća oporba.

I po anketama, koje nam inače uvijek daju manje nego što dobijemo u praksi, narasli smo 50 posto od prošlih izbora i dobar trend se nastavlja. Ne možemo nikada sa sigurnošću znati što budućnost nosi, ali vrijeme je svakako na našoj strani.

Evo, čitam baš kako se Igor Peternel žalio na Facebooku da mediji tendenciozno i s namjerom daju prostor Mostu, a ne Domovinskom pokretu. Više je to nalikovalo naricanju, ali konstatirat ću vrlo mirno: većina onih koji su glasali za Domovinski pokret više pojma nema ni za koga su glasali, ni što oni predstavljaju, ili se varam? Pa to je stranka koja je ”ubila” samu sebe, a optužuju sve druge da su im krivi zbog toga, nasrćući na medije…

U pravilu ne komentiramo druge stranke, pa ni onda kada oni nas izravno difamiraju pa ću reći samo da vam o ostatku ostataka DP-a najbolje mogu reći oni koji su ga donedavno činili, od Miroslava Škore po kojem je stranka nosila ime i na čijoj popularnosti su se uglavnom i dokopali mandata, preko Karoline Vidović Krišto do Ante Prkačina.

Apsurdno je da o objedinjavanju govori opcija koja se rasula na tri saborska kluba i još tri neovisna zastupnika, dakle sa 16 spala na pet, a o domoljublju oni kojima je kritika Vujnovca i PPD-a “napad na Vukovar”. Pametnome dosta.

Je li Hrvatska moralno, financijski, društveno i demografski rasturena država s tamnom budućnošću?

Ne. Nema predaje i nema mjesta beznađu. Hrvatska je zemlja velikih potencijala, koji će se u punini moći iskoristiti tek kada se razbije kriminalno-koruptivna hobotnica koja je davi. Za to je potrebna politička promjena koja će dovesti do čišćih i funkcionalnijih institucija.

U okružju pravne, poslovne i porezne sigurnosti stvari će brzo krenuti naprijed. Imamo i obvezu prema prethodnim generacijama koje su izborile slobodnu, neovisnu državu odigrati i “drugo poluvrijeme” u kojem će se oblikovati bolja Hrvatska, koja će opravdati sve žrtve koje su za nju podnesene.

Foto: Hina