Nino Raspudić o Gabrijeli Žalac koja je postala Plenkovićev talac: Zašto ministričine suze nisu prihvatljive

Nino Raspudić o Gabrijeli Žalac koja je postala Plenkovićev talac: Zašto ministričine suze nisu prihvatljive
Ministrica regionalnog razvoja i fondova Europske unije Gabrijela Žalac vozeći auto udarila je u subotu u Vinkovcima 10-godišnju djevojčicu koja je, kako javljaju mediji, neoprezno istrčala na cestu. Nažalost, to je nešto što se doista može dogoditi svakome. Svi koji vozimo svjesni smo da i bez ikakve naše krivnje možemo sudjelovati u nesreći koja nam može trajno obilježiti život. Srećom, prema izjavi liječnika, djevojčica nakon zalječenja loma noge neće imati trajnih posljedica, piše Raspudić u Večernjem listu.

No, potom je otkriven drugi problem, koji se itekako tiče ministrice Žalac. Upravljala je autom bez važeće vozačke dozvole. Dokument koji je kvalificira za zakonito uključenje u automobilski promet istekao joj je prije dvije godine i devet mjeseci, točnije 9. 6. 2016. Revni oporbenjaci izračunali su da je bez važeće dozvole vozila auto 1003 dana, budući da je sama priznala kako je vozila vikendom u Vinkovcima. Dozvolu je mogla produžiti unutar 24 sata.

Premijer Plenković je ostavku odbio, prosudivši kako sudjelovanje u prometnoj nesreći s gotovo tri godine nevažećom vozačkom dozvolom nije dovoljan razlog za odlazak ministrice. On je, dakle, suveren, on odlučuje jesu li nepisani zakoni moralne i političke odgovornosti prekršeni. Presudio je da nisu. I time spustio ljestvicu, ispod koje su svojevremeno ostajali Holy, Čačić, Crnoja, Karamarko, Dalić.
 Kakva zemlja, takva vlast, a kakva vlast, takva i famozna “ljestvica”.
Za ministricu Žalac bi bilo bolje, i u profesionalnom i u ljudskom smislu, da je dala neopozivu ostavku. Ovako postaje idealan kadar današnjeg HDZ-a. Teško “ranjena” ostala je u sedlu zahvaljujući milosti Premijera, dakle, politički je mrtva, bezopasna i ubuduće apsolutno poslušna. U Plenkovićevoj je viziji politike očito vrjednije dobiti takav kadar, nego zadržati ili podignuti ljestvicu, što iznenađuje u vrijeme kada se za oporbene lidere, poput Anke Mrak Taritaš, iz dana u dan otkrivaju divote poput neprijavljenih honorara iz članstava u kojekakvim povjerenstvima i ispitnim komisijama.

Dobar običaj je, kada komentiramo osobe iz javnog života, govoriti isključivo o njihovom javnom djelovanju ili o stvarima koje se odnose na njega. U privatnom životu imamo pravo na svoje temperamente i načine iskazivanja emocija, no kada bilo tko, pa i Gabrijela Žalac, govori u funkciji ministrice, suze su neprihvatljive.

Od čovjeka na važnoj javnoj funkcije očekuje se da prije svega postupa kao racionalno biće. Suze i smijeh su granična ponašanja, tjelesne reakcije tamo gdje riječi nisu dovoljne. Kao što građanima EU nije bilo lako gledati kako Federica Mogherini, koja bi im trebala garantirati sigurnost, nakon terorističkog napada u Bruxellesu, plače na tiskovnoj konferenciji i govori kako joj je teško, neprihvatljive su i suze ministrice Žalac u javnom nastupu u kojem govori o nečemu što se tiče njenog posla, točnije njene pozicije. Zaključni dojam nakon ovog slučaja je da se famozna moralna “ljestvica” za političare dodatno spustila.

Običnim smrtnicima preostaje i dalje postupati drugačije od onih koji trenutno bdiju nad zakonima i državom. Riječima premijera Plenkovića: “To što ona nije produljila vozačku dozvolu ne znači da drugi ljudi ne trebaju produljivati vozačku dozvolu”.

Facebook Comments