Slavko Kojić, zastupnik u zagrebačkoj Gradskoj skupštini Slavko Kojić i dugogodišnji prijatelj i suradnik Milana Bandića, bio je gost Pressinga. S Ilijom Jandrićem razgovarao je o političkoj ostavštini preminulog gradonačelnika Zagreba.
Kojić je komentirao kako je doživio smrt gradonačelnika Bandića.
“To je jedan šok i treba neko vrijeme da se čovjek konsolidira i postane svjestan te činjenice. Naravno da sam ostao zaprepašten kad je novinar u noći nazvao i pitao je li istina da je Milan preminuo. Nakon toga, tu noć više nije bilo spavanja. Pogođen sam jako time i svim onim remećenjem priprema za izbore”, kazao je Kojić.
Dodao je da se pokojnim gradonačelnikom vidio zadnji put u petak, dan prije nego što je Bandić umro. Rekao je da su razgovarali o kazni koju su dobili jer su na listi imali previše žena: “Od 17 kandidata na listi, imali smo 14 žena i tri muškarca.”
Unatoč brojnim zdravstvenim problemima, Bandić nije usporavao tempo. Kojić kaže da su ga savjetovali da uspori, što je Bandić ignorira.
“Njegov profil je eliminirao to. On je samo znao raditi, raditi i raditi – to ga je odmaralo i opuštalo. Nažalost, to ima svoju cijenu. Ne može se u nedogled tako ići. Doktori su prije pet ili šest godina prognozirali upravo ovakav ishod koji se dogodio.”
Kojić je komentirao i političku ostavštinu Milana Bandića nakon 21 godine na čelu grada.
“Ja sam subjektivan pa mi je teško govoriti. Kad vrijeme odmakne vjerojatno će drugi bolje o tome govoriti nego ja jer ja sam pozvan da na neki način afirmativno govorimo. Nitko nije idealan ni svetac tako da će biti i nekih elemenata za utvrđivanje nedostataka u njegovom vladanju Zagrebom. Jedna od političkih ostavština koja mi se dopada je što je on i u SDP-u, a i kasnije, stranku nije koristio kao ideologiju nego kao sredstvo. Mnogi koriste stranku kao ideološku kolijevku iz koje dokazuju svoju orijentaciju, a njemu je stranka značila samo sredstvo za afirmaciju i dolazak na vlast”, kazao je Kojić.
Kritičari ističu da je Bandić uspostavio model upravljanja Zagrebom koji se temelji na korupciji, klijentelizmu, podobnosti i pogodovanju.
“Meni je to nepoznato. Ispast ću smiješan jer je javni diskurs postavljen tako da suprotstavljanje toj tezi izgleda kao jurišati na vjetrenjače. Tri stvari su bitne: on je sigurno umro kao gradonačelnik, on sigurno nije izgubio na izborima i nevin je čovjek na sudu. Od svih tih afera nijedna nije dokazana. Suspekcija postoji, ali nijedna nije dokazana.”