Iako još nema ni 35, Petar Čuček, rođeni Zagrepčanin s višnjanskom adresom, pravi je veteran znanstveno-edukacijske zajednice u Višnjanu. U znanstveni kamp u Višnjan došao je prvi puta 2002. zahvaljujući ohrabrivanju svoje profesorice fizike Suzane Galović iz zagrebačke Prirodoslovne gimnazije Vladimir Prelog.

„Tu sam se zaljubio u znanost jer u Višnjanu se s mladim i darovitim ljudima radi drukčije i na modernije. Ovdje nas prepoznaju, usmjeravaju, pomažu nam da se sami pronađemo u onome što nas zanima i što nam ide“, prisjeća se Petar svog prvog susreta sa sredinom i ljudima, koji će uskoro predodrediti njegovu budućnost i postati mu novi dom i još jedna obitelj.

U međuvremenu Petar je završio biologiju na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu, osvojio je niz značajnih međunarodnih i domaćih nagrade iz fizike, biologije i ekologije. Najveća mu je nagrada, ipak, što već godinama radi i stasa kao desna ruka Korada Korlevića, alfe i omege višnjanskog rasadnika znanja, motiviranih učenika i dobrih ljudi. Petar je izrastao u prvog operativac i voditelj edukacijskih programa, koji su Korlevića i njega zamalo „pojeli“ u predpandemijskoj 2019., u kojoj je kroz znanstvenu zajednicu prošlo gotovo 700 učenika, a 12.000 ljudi obišlo je Zvjezdarnicu.

• Koliko je polaznika prošlo u ovom ljetnom ciklusu kroz edukacijske programe? Koje su dobi bili polaznici te iz kojih su sve gradova/mjesta dolazili?
• U ovoj, 2022. godini, kroz naše je rezidencijalne programe prošlo 290 mladih i djece u dobi od devet do 19 godina. Geografski, dolaze iz cijele Hrvatske. Moramo naglasiti da tradicionalno imamo iznimno mali broj sudionika iz Dubrovačko-neretvanske, Međimurske, Virovitičko-podravske i Vukovarsko-srijemske županije. Očekivano, najviše polaznika, trećina od ukupnog broja, dolazi nam iz Grada Zagreba i Zagrebačke županije, potom iz Primorsko-goranske, Istarske i Varaždinske županije.
• Koje kriterije mora ispunjavati budući polaznik edukacijskog kampa u Višnjanu da bi prošao selekciju? I kakva je zapravo procedura?

• Prijave za rezidencijalne programe kreću svake godine u veljači ili ožujku. Kandidati koji nikada nisu sudjelovali u našim programima prijavljuju se ispunjavajući prijavnicu, te prilažu pismo preporuke od nastavnika ili voditelja/ice izvannastavnih aktivnosti i kopiju posljednje svjedodžbe. Bitno je napomenuti da je prijavnica dosta opsežna, svašta pitamo naše kandidate, od očekivanih pitanja poput onih u kojim izvannastavnim i/ili izvanškolskim aktivnostima sudjeluju, što ih zanima do pitanja o hobijima, te što im je bilo najbolje od knjiga ili filmova koje su pročitali/pogledali u posljednje vrijeme. Postoji i dio prijavnice koji se zove motivacijsko pismo, u kojem kandidat treba obrazložiti zašto bi baš njega trebalo pozvati u Višnjan. Zanimaju nas njihovi interesi, stremljenja i očekivanja, ali i što rade po pitanju svojih interesa odnosno nastoje li ih realizirati. Kada nam sva ta dokumentacija stigne, tročlano povjerenstvo čita sve djelove svake prijave i procjenjuje je po standardiziranim kriterijima. Nakon toga, u slučajevima gdje imamo diskrepancije veće od 1 boda na pojedinom pitanju, svi se vraćamo na to pitanje, te ga usuglašavamo. Standardizirani kriteriji, odnosno pitanja po kojima se radi procjena su poslovna tajna, no faktori koji i nisu tolika tajna su: upornost, stabilnost interesa za STEM, dosadašnji rad i dosljednost, strast, znatiželja, kreativnost. Naravno uzimamo u obzir svakojake kriterije, na primjer veličinu mjesta iz kojeg kandidat dolazi, što određuje neke mogućnosti koje ima ili nema, objašnjava Petar Čuček temeljito proceduru prijave.
• Procedura selekcije je formalizirana i razvijena prije nekoliko godina, kada je broj prijava postao prevelik u odnosu na broj slobodnih mjesta. Napravili smo i jedno manje istraživanje u kojem smo uspoređivali upravo te standardizirane kriterije selekcije s uspješnošću na našim programima. Kontrolirali smo ispitanike u pogledu spola, veličine mjesta iz kojeg dolaze, te kognitivnih i osobina ličnosti. Spoznali smo da tom metodom možemo kvalitetno detektirati sudionike koji će biti uspješni na našim programima.

Sustav prijava i dolazaka, funkcionalan do pandemije, izledao je: prijava (veljača, ožujak), prvi dolazak u Višnjan (od listopada do prosinca), ponovna prijava dogodine, ovaj put bez preporuke nastavnika i s kratkim izvješćem s prethodnog programa – dolazak u ljetnom terminu.

Čuček se ponovno vraća na naše pitanje koje kriterije mora ispunjavati budući polaznik edukacijskog kampa u Višnjanu da bi prošao selekciju?

• Ukratko, kandidati moraju biti zainteresirani za stjecanje novih znanja i vještina, otvorena uma i moraju imati interes prema STEM-u (akronim sastavljen od riječi science, technology, engineering i mathematics, odnosno znanost, tehnologija, inženjerstvo i matematika).

• U koliko su skupina bili razvrstani (po dobi, zadacima) vaši ovogodišnji polaznici?
• Ove godine možemo govoriti o 10 programa, tj. „škola“. Prosječno se na svakoj školi našlo 29 sudionika i 5 projekata, odnosno tema. Sudionici su svrstani u skupine 3. i 4. razred OŠ, 5 i 6. razred OŠ, 7 i 8. razred OŠ, te srednjoškolci koji su prema interesima svrstani u Višnjansku školu Astronomije i Summer School of Science. Uvijek kada nam dođu sudionici, nakon našeg međusobnog upoznavanja, predstavljanja sudionika i mentora, slijede uvodne prezentacije na kojima mentori ispričaju ukratko koji se projekti nude, te koj posao očekuje buduće timove na projektima. Nakon toga, sudionici rade „rang liste“, odnosno prioritetiziraju projekte, te ih raspoređujemo. Najčešće je to relativno jednostavan posao, no ponekad se zna dogoditi da se sudionici „zapale“ za pojedini projekt ili mentora, pa je potrebno intervenirati. Trudimo se na svakom programu ponuditi dovoljno šarene projekte, odnosno pokriti što je moguće više područja. Pa smo tako ove godine pokrili područja: psihologije, ekologije, molekularne biologije, mikrobiologije, fizikalne kemije, analitičke kemije, organske kemije, automatizacije, elektronike, digitalne logike, robotike, fizike… No, ono što je bitnije reći, od samih područja koja pokrivamo, jest da je većina projekata interdisciplinarna, pa se u svim projektima potiče sudionike na korištenje tehnologija, te kritičko promišljanje i korištenje znanstvene metode.

• Koliko je mentora i asistenata sudjelovalo ovoga ljeta volontirajući u vašoj edukacijsko-znanstvenoj zajednici? Možete mi nabrojati i neka istaknutija imena.

Sa sudionicima smo ove godine proveli 45 projekata, odnosno ostvareno je 78 mentorstava i asistentura. Ukupno, govorimo o oko 50 osoba. Više od 60% naših mentora bivši su polaznici višnjanske škole. Iznimno mi je nezahvalan zadatak isticanje mentorskih imena. Dobar dio njih su i „moja djeca“. Ono što je sigurno, sve su to primarno dobri ljudi! Ljudi radi kojih ja osobno mirnije spavam kada je u Višnjanu 30 sudionika na programima. No, moram li izdvajati, u 2022. godini istaknuo bih Miu Schwerer, koja je bila na gotovo svim programima ove godine. Mia je sada otišla u Graz na diplomski studij molekularne mikrobiologije. Ukupno, kada se osvrnem, od „svoje djece“ izdvojio bih Nevenu Maslać, koja je došla u Višnjan u sklopu razmjene učenika iz Istraživačke stanice Petnica u Srbiji, i završila sa mnom na projektu mikrobiologije metanskih izvora Istarskog podmorja. Nakon toga se Nevena vraćala u Višnjan godinama kao asistentica, mentorica, predavačica. Tijekom rada na tom našem projektu čitali smo mnogo radova čiji su autori iz Max Planck Instituta za mikrobiologiju mora iz Bremena, te smo se divili njihovim radovima. Nevena je sada pri kraju doktorata na bremenskom Institutu i bavi se bakterijama koje proizvode metan.

Koji su bili najizazovniji zadaci ovoljetnog programa?

Uf, još jedno nezahvalno pitanje. Trudimo se da svaki projekt bude izazovan za sudionike. Pa tako, imamo „uvodne“ projekte za mlađe sudionike, koje bismo mogli opisati kao „proširene vježbe“. Naravno, tu se trudimo da i to bude nešto relativno novo, što se ne vrti već godinama okolo, ali i izazovno sudionicima (i mentorima, jer… faktor mentora motiviranog za projekt je ponekad bitniji od samog projekta/teme kojom se bavimo). Sa starijim i nešto iskusnijim sudionicima, projekti su izazovniji, sa u startu manje jasnim rezultatom. Hoće li ti pokrepati testni organizmi, hoće li ti se uzgojiti bakterije, hoće li biti oblačno vrijeme, hoće li elektronika pustiti bijeli dim…, sve su to normalni problemi sa kojima se suočavamo i s mentorske i perspektive sudionika.

Izdvojio bih projekt u kojem su se sudionici bavili opisivanjem jedne lagune u blizini Poreča i to na način da su informacije o laguni sakupljali snimajući je posebnim dronovima, analizirajući kemijski sastav i zajednice fitoplanktona u laboratoriju, koristeći ROV i sonar za opis dna lagune i okolnog mora. Naravno, bilo je ovdje i „štap i kanap“ metoda, poput one osmišljene za bilježenje utjecaja plime i oseke na lagunu. Taj projekt je sudionicima otvorio mnoga pitanja, npr. što je sa zajednicama pomrlih periski na morskom dnu.

• Možete li procijeniti što je polaznike najviše motiviralo? I jednako tako, jesu li pred nekim zadatkom bili obeshrabreni?
• Ovo ljeto smo mnogo razgovarali s našim sudionicima oko motiva za dolazak u Višnjan. Doći u Višnjan znači biti nekoliko dana u „spartanskom smještaju“, u višekrevetnim sobama, dijeliti kupaonicu s hrpom kolega, malo spavati, mnogo raditi… Mislim da će se svi sudionici složiti sa mnom da to nije lagano. Ali, zabavno je. Dolazak u Višnjan isto tako znači da si nekoliko dana s ekipom koja ima slične interese (ili su barem, kao i ti, „čudni“ u matičnim sredinama). Znači da ćeš raditi na projektu s hrpom opreme na drugačiji, zanimljiviji način. Dolazak u Višnjan znači da osoba koja ti je mentor, najčešće ima vrlo prijateljski i neformalan odnos s tobom. Ta kombinacija ljudi i programa motivira sve da iz sebe izvuku ono najbolje i daju maksimum, između ostaloga, radi odgovornosti prema timu i ekipi. Pitali smo ih, također, zašto dok nisu u Višnjanu ne rade toliko na nekom projektu, vezanom ili ne vezanom za školu. Većinom su rekli da nemaju oko sebe ljude koji ih potiču. Ovdje su, rekao bih, mislili na kolege.“
• Što zna obeshrabriti sudionike vaših programa?
• Nelogični postupci, postupci za koje im nije jasno zašto postoje, nepravda. Mislim da smo ih većinom „utrenirali“ da neuspjeh u procesu rada ne doživljavaju kao obeshrabrenje, već kao priliku da pokažu da su oni bolji i jači od tih neuspjeha. Kratkoročno, svi se, naravno, „bune“ zbog mnogo prezentacija koje moraju odraditi tijekom programa, pa zbog izleta (jer će morati mnogo hodati…), pranja suđa ili poda i slično, no većina uvidi kako svi ti „teški“ zadaci imaju smisla.

• Koga biste istaknuli u smislu potpore ljetnih zbivanja u Višnjanu, lokalnu zajednicu, turističku zajednicu, neke udruge, pojedince, donatore…? Koliko je Valamar pripremio obroka ovoga ljeta za polaznike programa u Višnjanu?
• Valamar je ovo ljeto pripremio za nas oko 2000 obroka! Mladi k’o mladi, neki obroci su im bili izuzetno ukusni, neki (u kojima smo mi stariji uživali) su njima bili na granici jestivosti. Ali, to je normalno. Ono gdje i mi stariji i naši mlađi sudionici imamo koncenzus je kako su kolači koji su dolazili uz jedan obrok u danu zaista vrhunski! Osim s Valamarom, imamo izvrsnu suradnju sa Osnovnom školom Jože Šurana, odakle su i ideja i ljudi – osnivači Astronomskog društva i potekli, Općinom Višnjan, Udrugom Volim Višnjan… da spomenem neke. Što se pojedinaca tiče, njihova volja da pomognu, bilo konzultacijama, radom, opremom, novcom je ogromna. Ne bi bilo fer nikoga „izvlačiti“, no, bez svih pojedinaca koji su prijatelji i podupiratelji programa, ne bismo mogli toliko toga napraviti.
• Izvan edukacijskih programa bilo je još raznih sadržaja tijekom ljeta, poput dana otvorenih vrata na Tičanu, predavanja Korada Korlevića, pa sajma raSTEM. Možete riječ, dvije o tim sadržajima, kakav je bio odaziv, a kako vi to uopće sa svojom malom vojskom uspijete sve organizirati i opslužiti?
• Odgovor leži u činjenici da je naša mala vojska skup „luđaka“ koji daju sebe za Višnjanske edukacijske programe😊. Dodatno, većini nas je posao kojim se bavimo zapravo zabavan! Slična je situacija sa zaposlenicima, suradnicima i volonterima, kao i s našim korisnicima, djecom – motiviramo se međusobno. Neizmjerno nas veseli i ispunjava promatrati naše korisnike kroz desetak i više godina, pratiti ih kako se mijenjaju, što ostaje isto, i biti dio njihovih života, barem tih nekoliko dana u godini. Neki od sadašnjih mentora su bili moji polaznici programa, ili kako ih volim zvati „moja djeca“. Raditi sa bivšim sudionicima i nekim novim sudionicima najveća je nagrada. Naravno, u poslu svi griješimo, imamo mnogo „repova“, administracija nas gazi… Radili smo prošli tjedan analizu stanja, i u „manjku“ smo za četiri osobe. Osim rezidencijalni programa, ove godine smo uspjeli organizirati posjete Zvjezarnici Višnjan na Tičanu kroz koju je prošlo 500 ljudi. Uz to, kako smo uspjeli dobiti projekt iz ESF fonda, namijenjen udrugama koje se bave popularizacijom znanosti, jedna od aktivnosti na tom projektu je i znanstveni sajam. Uz pomoć mnogih volontera i svih partnera na projektu, uspjeli smo organizirati znanstveni sajam na Tičanu, koj je posjetilo 600 osoba. Ti sajmovi su relativno posebni. Održat ćemo ih 10 diljem Hrvatske, a svaki će se sastojati od 5 do 15 radionica iz raznih područja STEM-a, predavanja i kazališne predstave koja je osmišljena baš za potrebe projekta. Dio radionica je osmišljen na način da sudionici nešto konkretno mjere, uspoređuju i donose zaključke koristeći znanstvenu metodu. Kako je Šef (Korado Korlević, op.) naglašavao, pompozni sajmovi nisu naš stil, ali je ovaj svojevrsni Višnjanski pandam pompoznosti i „višnjanskog“ načina rada.
• Nije li vrijeme da pokušamo klonirati Korada Korlevića? 😉
• Koliko god idejno zvuči dobro, bojim se da je kloniranje dosta zeznut proces, a na samu osobu, osim „golih“ gena, utječe i epigenetika, okolišni uvjeti u kojima se odrasta i formira ličnost. Nije to trivijalno 😊. Rekao bih da nismo na stupnju razvoja da klon bude zaista replika neke osobe koju poznajemo i s kojom imamo interakcije, pa se bojim da bismo mogli biti razočarani.

Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije

Naslovna fotografija: Korado Korlević s najbližim suradnicima

Foto: Hina