Velika pobjeda liberala Ivice Puljka će, nema nikakve sumnje, značajno utjecati na nacionalnu politiku zbog koje čega se mora zabrinuti Andrej Plenković, ali još i više sterilni Grbinov SDP, impotentni Tomaševićevi možemoisti i mostovci vječnog predsjednika Bože Petrova. Još jednom se pokazalo da su obične tlapnje da u Hrvatskoj nema oporbe Andreju Plenkoviću i da je on praktično nepobjediv. Etablirane političke stranke nisu iskoristile svoj potencijal pa je sada Puljak praktično preuzeo ulogu oporbenog vođe.
Ivica Puljak je pokazao da oporbe ima i da se HDZ, ako mu se suprotstavi pametnim programom i dobro vođenom kampanjom, može ne samo pobijediti nego i potući do nogu.
Ali se onda ta pobjeda ne smije “krivotvoriti ” kao što smo svjedoci da je krivotvori zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević i njegova uskogrudna “politička sekta”. Tomašević je pobijedio u Zagrebu, prije svega, zbog radikalne kritike korumpirane Bandićeve hobotnice i za to je dobio glasove ne samo isključivih ljevičara, kako sada tvrde možemoisti, nego svih onih koji su bili protiv takvog sustava vladavine, a takvi su u većini na svim stranama političkog spektra.
Puljak je pobijedio u Splitu, prije svega, zato što je ponudio ono što tišti sve građane, bez obzira na njihov svjetonazor. Želio je srušiti potrošenu klijentelističku vlast koja je u Splitu toliko ogrezla u korupciju i nepotizam da je postala gadljiva i onim HDZ-ovcima koji žele poštenu i uređenu zemlju državu. Građani su honorirali političku hrabrost i želju da se neke političke i društvene promjene konačno prevedu. Nelegalni štandovi samo su simboli korupcije i nepotizma s kojim se Puljak imao hrabrosti obračunati.
Ne slažem se s analitičarima koji tvrde da su splitski izbori bili referendum o Bojanu Ivoševiću. Raspoloženje u Splitu je takvo da bi Puljak dobio jednaku potporu i bez njega.
Ovakva pobjeda nikako ne znači i to da građani odobravaju bahate metode neobuzdanog Ivoševića ili da odobravaju njegovu političku naivnost kada je nasjeo na zamku obavještajnog podzemlja i krenuo u ljubavnu prepisku s fantomskom Milicom i Aleksandrom. Puljak slavi pobjedu jer je građanima obećao promjene i jer ih je uvjerio da će ih provesti.
A to dovodi u jako neugodnu poziciju sve bitne aktere na nacionalnoj razini. Andrej Plenkoviće više neće moći opravdavati nepotistički i klijentelistički sustav koji je uspostavio HDZ. Građani neće tolerirati da se stalno odgađaju promjene koje su već odavno trebale biti napravljene. Razbit će se mit i o ministru financija Zdravku Mariću koji svako malo mora „utrčati” Viliju Berošu s nekoliko milijardi kuna samo zato što ministar zdravstva nije sposoban upravljati troškovima. Građani će pitati zašto Hrvatska ima toliko puno bolnica i zašto se neke ne zatvore ili prenamijene. Postavljat će pitanja i zašto imamo toliko ljudi zaposlenih u državnoj i javnoj upravi, a sustav nam je tako neefikasan. Zašto srednjoškolski profesori u Irskoj imaju barem 50 posto veću satnicu nego njihovi kolege u Hrvatskoj. Zašto je naš pravosudni sustav kronično korumpiran i zašto se promjene u tom sustavu odvijaju puževim korakom.
Ako Puljak uvjeri građane da će napraviti samo neke od ovih promjena, onda su njegovi izgledi na budućim parlamentarnim izborima jako dobri. Već sada se nametnuo kao šef oporbe koji se puno bolje može nositi s Plenkovićem nego preplašeni, ideološki isključivi Tomašević ili bezlični Peđa Grbin. Svaki pomak u Splitu koji će poništavati korupciju i nepotizam, automatski će donositi Puljku glasove na nacionalnoj razini.
Ovo je ujedno i posljednja opomena Mostu da mora nešto mijenjati i da ne može više biti talac Bože Petrova koji će, valjda, stranku voditi do smrti i uvijek biti zadovoljan s ¸”odličnih” 6,61 posto glasova. Most je već sada zakasnio pa će mu trebati ozbiljni napori da spriječi Puljkov nalet oko kojeg će se okupljati antihadezeovska oporba. Mostovci se ne bi trebali iznenaditi ako ih napusti i njihov „veliki prijatelj” Zoran Milanović koji uvijek zna prepoznati pobjednike.
Foto: Hina