Premijer Andrej Plenković figurira kao racionalan i vrlo proračunat političar, ali to se nikako ne bi moglo zaključiti prema listi za Europski parlament koju je sastavio uglavnom od političkih anonimaca koji nemaju dublje korijene u biračkom tijelu Hrvatske demokratske zajednice.

Ne samo da nema političara koji može mobilizirati i animirati biračko tijelo, već, što je još gore, ima puno kandidata koji iritiraju tradicionalno HDZ-ovo biračko tijelo.
Plenković jest predsjednik stranke i ima pravo davati ton i presudno utjecati na sastav lista, ali on je u ovom slučaju na HDZ-ovu listu preslikao svoje najveće nedostatke.

Previše birokratskog pristupa, formalizma i salonske politike, a premalo života i osluškivanja biračkog tijela. Čak bi se moglo reći da je pri sastavljanju liste pokazao izuzetnu bahatost i nepoštovanje jer za ovakvu listu mogu bez grižnje savjesti glasati samo oni birači HDZ-a koji imaju izravne materijalne koristi od stranke.

Na prvo mjesto je postavio posinka Vladimira Šeksa i svog briselskog suradnika Karla Resslera, što samo potvrđuje da HDZ drži do biračkog tijela samo kada treba dobiti glasove, a da se sve bitne političke odluke donose u nekim zatvorenim gremijima koji imaju upitan legitimitet. Čime je to Šeks zadužio Plenkovića da mu on to sada vraća tako da političkom početniku osigurava životnu egzistenciju.

Možda će Ressler izrasti u velikog političara ali svejedno će ostati upisano da mu je na početku karijere glavna kvalifikacija bila to što mu je očuh bio zaslužan za politički uspon Andreja Plenkovića koji sada svom mentoru vraća uslugu. Druga na listi je Dubravka Šuica koja u Bruxellesu nije pokazala nikakvu originalnu političku misao, ali je zato činovnički precizno i bez neke suvišne filozofije provodila naputke iz Zagreba. Treći na listi je mladi pravnik Tomislav Sokol kojeg HDZ-ova PR mašinerija gotovo na silu želi prometnuti u nekog ozbiljnog političkog faktora, ali to, barem kako sada stvari stoje, nikako ne ide.

Od Plenkovićevih 12 veličanstvenih, tek šibensko kninski župan Pauk ima biračku bazu, ali riječ je o lokalnom političaru koji se nikada nije ozbiljno bavio nacionalnim temama. Dobro je jedan razočarani HDZ-ovac primijetio da je Plenković stavio na prvo mjesto političkog početnika, a onda je na ostala mjesta morao staviti još veće anonimce kako ne bi zasjenili instant zvijezdu Karla Resslera.

Plenković je ponizio konzervativni dio HDZ-a jer je očito da je napadno izbjegavao staviti na listu bilo kojeg predstavnika te stranačke struje koja mu nije sklona. Miri Kovaču je nudio neko mjesto u sredini liste, što je on odbio. Ali ne treba sažalijevati konzervativno krilo HDZ-a koje očito nema ni snage ni volje da se suprotstavi Šeksovom utjecaju na Plenkovića. Previše je zaokupljeno svojim vlastitim političkim interesima i sitnim probicima da bi učinkovito moglo organizirati uspješan pokret otpora.

Sreća je što živimo u demokraciji pa HDZ nije jedina stranka za koju se može glasati na Europskim izborima. Plenkovićeva hazarderska lista otvara veliki prostor za Most, ali i za razjedinjenu desnicu.

Nikako ne treba podcijeniti moć HDZ-ova brenda, koji je još uvijek snažan, ali i taj brend ima svoje gabarite. Plenkovć ga je precijenio i preuzeo na sebe veliki rizik. Pomalo podsjeća na Doca Hollidaya koji s lošim kartama blefira i hoće osvojiti veliki ulog. Za razliku od slavnog kockara, kojemu nitko ne vidi skrivene adute, Plenkovićeva lista je javna pa ne može tako uspješno i dugo blefirati. Birači HDZ-a su bili vrlo često naivni, a vrlo često nisu ni željeli vidjeti istinu, ali to ne znači da će zauvijek ostati takvi. Hoće li im Plenkovićeva lista otvoriti oči?