Moćni marketinški tim ministrice Blaženke Divjak uvijek nađe način da plasira svoju klijenticu u medije. Kada se ne piše i ne govori o savršenoj „Školi za život”, koja sudeći po nekritičkim medijskim napisima stvara nove Einsteine i Tesle kao na tekućoj vrpci, onda se ministrica pojavljuje u ulozi borca za pravdu koji po Hrvatskoj lovi profesore s lažnim diplomama ili, ovisno o potrebi”, u nekom drugom pohodu protiv “bezakonja”.
Što se više ministrica pojavljuje u medijima, sve manje imamo relevantnih informacija o njezinom radu, a pogotovo je teško doći do točnih podataka o tome kako se troši proračunski novac. Je li pretjerana medijska eksponiranost samo paravan za netransparentnost?

Prije nekoliko dana Večernji list je bombastično najavio da donosi „cjeloviti troškovnik Škole za život” u kojemu navodi da je cijela reforma od 2017. godine do danas stajala 117.691.845 kuna.
Međutim, ovaj iznos zbunjuje i dobre poznavatelji stanja u hrvatskom obrazovanju jer su pomiješane kruške i jabuke. Nisu jasno odvojeni troškovi “Škole za život” od redovnih troškova Ministarstva obrazovanja, što svakako smanjuje transparentnost i onemogućava uvid u realne troškove.

„Troškovi nisu realno prikazani. Na jednoj strani se umanjuju troškovi “Škole za život”, dok se na drugoj strani redovni troškovi žele prikazati kao dio projekta “Škole za život”. Meni je puno zanimljivije to što se neki troškovi “Škole za život” prešućuju. Nigdje nema stavke o tome koliko se troši na mentore i medijsku promidžbu”, tvrdi sugovornik koji prati stanje u školstvu više od dvadeset godina. I doista, već na prvi pogled mogu se primijetiti neke nelogičnosti i rupe u troškovima.

Prema dokumentima iz Ministarstva obrazovanja koje imamo u posjedu, uvođenje informatike i kurikularne reforme trebale su stajati 155 milijuna kuna. Zanimljivo je da je u tim dokumentima predviđeno oko 800.000 kuna za promidžbu, ali i milijunski iznosi za mentore koji su zapravo nositelji reforme. Oni su za svoj rad jako dobro honorirani pa ih u obrazovnim krugovima pomalo ironično nazivaju „pretorijancima ministrice Divjak” . Naši sugovornici tvrde da mentori, uz svoju redovnu plaću, svaki mjesec mogu zaraditi još toliko.

Možda se na primjeru mentora najbolje vidi kako je ministrica obrazovanja Blaženka Divjak uspostavila „paralelni sustav zapovijedanja” jer želi bez ikakvih zapreka i institucionalne kontrole provoditi svoje „reforme”. Pritom se vrlo lukavo služi „mrkvom i batinom” pa sve one koji je slušaju izdašno nagrađuje, dok sustavno marginalizira one koji se na bilo koji način opiru dvojbenoj reformi. Mentori su joj najodaniji jer očito imaju i vrlo prozaične razloge zbog kojih tako zdušno podupiru „Školu za život”.

Još je zanimljivije da Ministarstvo obrazovanja nigdje ne spominje troškove promidžbe koji su poprilično visoki s obzirom na to da se ministrica gotovo svakodnevno pojavljuje u medijima, i to u pravilu u pozitivnom svjetlu.

S obzirom na to da dosadašnji troškovi “Škole za život” nisu prikazani transparentno i da izazivaju razne sumnje, pokušali smo dobiti točne podatke u Ministarstva obrazovanja.

Prvo smo telefonski kontaktirali s glasnogovornikom Marom Alavanjom, a onda smo mu poslali vrlo precizna pitanja. Pokušali smo doznati koliko je do 1.siječnja 2019. godine utrošeno sredstava za realizaciju „Škole za život” koja se provodi u osnovnim i srednjim školama. Tražili smo jasnu specifikaciju sredstava iz državnog proračuna i iz europskih fondova. Posebno nas je zanimalo koliko mentora sudjeluje u “Školi za život” i koliko je novca potrošeno na njih. Pokušali smo doznati i to koliko je sredstava utrošeno na medijsku promociju i koja je agencija angažirana na tom poslu. Nažalost, niti nakon tri dana nismo dobili odgovore na postavljena pitanja.

Čini se da „zavjet šutnje” Ministarstva obrazovanja nije usmjeren samo prema medijima koji kritički pišu o radu ministrice Blaženke Divjak nego da podatke o trošenju proračunskog novca ne mogu dobiti ni bliski suradnici premijera Andreja Plenkovića koji su zaduženi za obrazovanje.

Kada smo od njih pokušali dobiti objašnjenje o nekim nelogičnim troškovima Ministarstva obrazovanja i različitim neprovjerenim informacijama, odgovorili su nam da ni oni ne mogu dobiti točne podatke.

Foto: Denis Cerić/Hina