Župnik Župe sv. Antuna Padovanskoga u Sesvetskim Selima i dekan Sesvetsko-vugrovečkog dekanata preč. Antun Sente, st., iznenada je preminuo na Božić, u nedjelju 25. prosinca u jutarnjim satima. Sveženik je preminuo tijekom misnog slavlja, što je bio veliki šok za okupljeno mnoštvo.

Preč. Antun Sente, st. rođen je 28. siječnja 1966. godine u Zagrebu, od oca Rudolfa i majke Anke. Odrastao je u obitelji s troje djece u mjestu Martinec Orehovički u zagorskoj župi Orehovica. 1980. godine upisao se u Dječačko sjemenište na Šalati u Zagrebu gdje je pohađao Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u kojoj je 1984. godine maturirao. Školovanje je nastavio na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu gdje je diplomirao 1990. godine. Svoju prvu pastoralnu službu kao đakon obnašao je 1990. godine u župi Svih svetih u Sesvetama.

Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić zaredio ga je za svećenika Zagrebačke nadbiskupije 23. lipnja 1991. godine. Prvu službu župnoga vikara obnašao je u župi sv. Ane u Križevcima od 1991. do 1995. godine, a nakon toga službovao je kao župni vikar u župi Odra i Velika Mlaka. Godine 1997. kao župni upravitelj upućen je u ratom razrušene i opustošene župe Ladvenjak i Vukmanić nedaleko od Karlovca. U godinu je dana materijalno pridigao crkvene objekte tih stradalih župa.

Godine 1998. zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić šalje ga u novoosnovanu zagrebačku župu sv. Nikole biskupa u Stenjevcu gdje je bilo potrebno izgraditi crkvenu građevinu i osnovati živu crkvu vjernika. Tamo je bio župnik punih 16 godina. Od 2001. obnašao je službu dekana u Kustošijskom dekanatu. Dekretom zagrebačkoga nadbiskupa Josipa Bozanića od 21. kolovoza 2014. godine bio je župnikom župe sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima. Na Hrvatskom katoličkom radiju dvije godine (2019.-2021.) predano je surađivao u emisiji “Halo, velečasni?” gdje je svaki drugi petak odgovarao uživo na brojna pitanja vjernika.

Detalji o posljednjem ispraćaju i sprovodnim obredima za vlč. Sentea bit će objavljeni naknadno.

Novinarka Hrvatskog radija Tanja Baran napisala je dirljiv post o preminulom svećeniku.

“Otišao je Toni, Antun Sente stariji. Župnik u Sesvetskim Selima, dekan Sesvetsko-vugrovečkog dekanata, omiljeni čovjek i svećenik. Moj prijatelj. Moj veliki prijatelj. I veliki prijatelj mnogima drugima. Predivna osoba. Ljudina. Dobričina.Umro je iznenada, premlad, jutros na božićnoj misi u Sesvetskim Selima, pred punom crkvom ljudi, dijeleći pričest. Bilo je više liječnika na misi, oživljavali su ga, nije uspjelo.

Gospodin ga je pozvao k sebi. Na Božić. Rekli bismo, lijepa smrt, ali je šok i izniman gubitak.Bio je kapelan u Križevcima. U mojem Erdovcu pri svetoj bi Katarini on služio misu, a ja bih svirala harmoniku. Redovito. Više godina. Surađivali smo oko kanonizacije sv. Marka Križevčanina. Znao je s ljudima, imao je smisla i vremena za sve, djecu, mlade, stare, obitelji. Volio je ljude, volio je život. Prijatelji smo ostali i kad sam došla na studij u Zagreb, a on za kapelana u Veliku Mlaku. Znali smo se naprijateljevati do mile volje.

Pa je poslan u tada najrazrušeniju župu Zagrebačke nadbiskupije u karlovačko zaleđe gdje je u kratkom vremenu, sa svojim brojnim suradnicima i prijateljima, uspio čudesno obnoviti sve što se obnoviti dalo. A onda je u Zagrebu godinama dizao materijalnu i živu crkvu sv. Nikole biskupa u Stenjevcu. Nastavio je prije osam godina u Sesvetskim Selima, u bogatom pastoralu, šireći dobrotu, radost i mir. Bio je poznati hodočasnik. Mnogi su s njim išli na daleka hodočašća i sretni se vraćali doma, duhovno ispunjeni i prijateljski obogaćeni, radosni.Bili smo si blizu i u životnim usponima i padovima, i kad je bilo lijepo, i kad je bilo teško. I kad je bilo najteže. Pomagali smo si, savjetovali se. Znali smo se, zaokupljeni svojim životima i obvezama, i nečuti neko vrijeme, ali to nije bilo važno. Dobrotu bismo nadoknadili. I dok se selio po župama, i dok sam doktorirala, dok smo radili monografiju o Sesvetskim Selima, dok smo naveliko dočekivali Matea Kovačića u župi nakon Svjetskog prvenstva prije četiri godine. Rado se vraćao u Križevce na proslave sv. Marka Križevčanina i Stjepana Kranjčića. Zadnje smo, uz Tonijevu prisutnost, predstavljali moju knjigu u Matici hrvatskoj i otvarali izložbu hrvatskih svetaca i blaženika u Sesvetama.

Nezaboravni su bili Tonijevi imendani. Nezamisliv je bio spomendan Antuna pustinjaka bez fešte kod Tonija, gdje god da je službovao. Tonček, s kim ću sada kukati da smo oboje predebeli i da trebamo na dijetu?!Sućut svima koji su izgubili puno odlaskom našega dobričine Tonija. A ima nas, zbilja nas ima. Hvala dragom Bogu što smo imali tako divnu osobu u našim blizinama.Toni, hvala ti na svemu lijepome. A bilo ga je u mnogim našim godinama u izobilju. I, vidimo se! Do tad nas s hrvatskim svecima i blaženicima zagovaraj s Neba”, ističe Baran.