Do jutros u sedam sati u Hrvatsku su ušle 22 tisuće i 327 ukrajinskih izbjeglica. Rijetko je tko od njih mogao zamisliti kako će ove božićne i novogodišnje blagdane dočekati u stranoj zemlji, daleko od doma. Mnogi su se nadali da će rat završiti i da će ponovno početi sa životom u Ukrajini. Naša Ivana Tomić danas je razgovarala s tri obitelji koje su svoju sigurnost i mir potražile u Hrvatskoj. Blagdanske želje svima su iste – mir u Ukrajini.

Blagdanska čarolija za Olenu, Marinu i Alinu sve je samo ne čarobna. Lijepo im je u Hrvatskoj, složne su u tome, djeca su im na sigurnom, ali za njih se samo jedno mjesto zove dom.

“Ljudi u Ukrajini kuhaju i pripremaju hranu pod vatrom, to je strašno. Zabrinuta sam, naravno, za ljude u Ukrajini jer su i moji roditelji sada u Ukrajini. Želim pomoći ljudima u mojoj zemlji jer sam tužna i ne mogu uživati u ovim blagdanima. Ali zahvalna sam ljudima u Hrvatskoj”, rekla je Olena Karbanova iz Irbinja, javlja N1.

I Marina je zahvalna – na mnogim dobrim stvarima. Na dobrim susjedima, na poslu od kojeg pristojno zaradi i na činjenici da se njezina kćerkica ustaje i budi u miru. Dobro je naučila i hrvatski, ali daleko je to od potpune sreće.

“Sin i muž su mi u ratu, sin ima 21 godinu. Sad su u blizini Kijeva, i muž isto, ali ne mogu reći u kojem su gradu. Bojim se za njih, ali mislim da će sve biti dobro zato što ne možemo uvijek negativno razmišljati. Treba pozitivno razmišljati i sve će biti dobro. Sve će opet biti Ukrajina. Nikad nisam mogla zamisliti da ćemo biti ovdje i da ćemo novu godinu dočekati ovdje bez obitelji. I da će biti rat u Ukrajini”, rekla je Marina Karpačova iz Slavjanska.

Iako su se ove tri hrabre žene dogovorile da pred kamerama neće biti suza, Alina se nije mogla suzdržati.

“Svakog dana molim Boga da rat završi i da se vratimo doma. Našim obiteljima, našim roditeljima i na naše poslove. Nadam se da će se naše želje brzo ostvariti i da ćemo se što prije vratiti kući”, kazala je Alina Šolok iz Harkiva.

Olena razmišlja da ostane u Hrvatskoj trajno, a Marina kao i Alina sanja povratak kući.

“Kuća nije prazna. Naša mačka spava tamo svaki dan. Jučer sam pričala sa susjedom i mačka me prepoznala, prepoznala je moj glas”, rekla je Marina.

Iako je dio Ukrajinaca u domovini Božić slavio jučer, heroine naše priče slavit će ga kao i do sada – 7. siječnja.

“Sve je to vrlo slično. Hrvatski i ukrajinski narod su slični. Sve što Hrvati rade od hrane, možemo i mi tako napraviti. Nisam baš razmišljala što ćemo staviti na stol. Ali meso ili riba, sve volim”, dodala je Marina.

Blagdanske želje nije teško pretpostaviti.

“Ne mogu odgovoriti na pitanje vjerujem li da će rat brzo završiti. Zato što vjerujem, ali ne znam. Ako vaš Božić pomogne našemu Božiću, mislim da će sve biti dobro”, rekla je.

Nisam religiozna, ali svaki put kad odem u crkvu, upalim svijeće za moje roditelje. Vjerujem da to pomaže, a moje želje su mir u mojoj zemlji.

U nadi da će im se želje ostvariti ubacile su i novčiće u najpoznatiju zagrebačku fontanu.

Aa slici: Olena, Marina i Alina

Foto: Screenshot/N1