Kratko je trajala nada da će hrvatski bruto društveni proizvod krenuti s višim stopama rasta kakve već godinama uglavnom imaju tranzicijske zemlje poput Mađarske, Slovenije, Slovačke, Poljske ili Rumunjske. Te nade bile su podgrijane nedavnim izvješćem o iznenađujućem rastu BDP-a od čak 3,9 posto u prvom tromjesečju ove godine, što se u Hrvatskoj zadnji put dogodilo daleke 2007.
Iako su i tada neki analitičari upozoravali da je s obzirom na strukturu tog rasta, u kojem dominiraju potrošnja građana i državne investicije, a ne proizvodnja i privatna ulaganja, ipak je postojalo potajno očekivanje da će se na godišnjoj razini možda ipak dogoditi slično iznenađenje. No, ako je suditi prema najnovijim prognozama Svjetske banke, bile su to nade bez pokrića.
I ne samo to. Svjetska banka je umjesto povećanja čak snizila i svoju raniju prognozu iz siječnja ove godine po kojoj je naše gospodarstvo trebalo rasti po stopi od 2,8 posto.
U izvješću objavljenom u srijedu, iz te institucije su poručili da je očekivana stopa rasta za Hrvatsku za cijelu 2019. samo 2,5 posto. Isto su prognozirali i za 2020., a u 2021. još manje, samo 2,4 posto. Takve stope rasta za razvijene zemlje bile bi dobra vijest, ali za Hrvatsku, koja danas ima manji BDP nego 2008. godine, to će značiti nastavak puta prema europskom dnu jer druge tranzicijske zemlje, članice EU-a, idu brže, imaju daleko više stope rasta, posljedično i veću kupovnu moć svojih kućanstava.Njihove vlade provele su reforme kojima su smanjili državni aparat, javnu upravu i uklonili većinu barijera za investicije.
U Hrvatskoj se kao velika vijest objavljuje da će se pored Zagreba graditi tvornica dijelova za zrakoplove vrijedna 30-tak milijuna eura. Dakako, da je to dobro. Ali, što bi onda trebali govoriti Mađari s obzirom da kod njih BMW upravo investira milijardu eura u novu tvornicu, pored postojeće. Audi je u toj zemlji odavno, kao što su u Slovačkoj gotovo svi industrijski divovi. Češku, koja je daleko odmakla, nećemo ni spominjati.
Bilo je zanimljivo proteklih dana slušati ministra gospodarstva Darka Horvata koji je spomenuti rast iz prvog tromjesečja od 3,9 posto komentirao riječima kako bi volio da je to uvod u rast od 5 posto koji je nužan za oporavak zemlje. Barem je priznao što je potrebno da bi se iskoračilo naprijed. No, za razliku od njega ministar financija Zdravko Marić kao da je zadovoljan postojećim stanjem.
Stalno spominje mršavi suficit koji postoji u državnoj blagajni i smanjenje javnog duga. To nije loše, ali i te stavke nisu posljedica rada njegova ministarstva ili ove vlade. Došle su kao rezultat povećanja gospodarske aktivnosti u eurozoni zadnjih godina, od kojih je nešto profitirala i Hrvatska dok je kod drugih tranzicijskih zemalja to donijelo, pa može se to slobodno reći, preporod.
I tako će biti dok ne dobijemo vladu i ministre koji će i pod cijenu eventualnog gubitka izbora napraviti neophodne promjene kako bi kao zemlja krenuli naprijed. Dakako, to bi značilo stvaranje prihvatljivih okvira za investiranje, smanjenje korupcije na najmanju moguću mjeru te prokazivanje stranačkog uhljebništva i nepotizma kao društeno neprihvatljivih pojava zbog kojih se odlazi s političkih funkcija.
Nažalost, barem što se tiče ovog potonjeg, svaka nova vladajuća garnitura, pa tako i postojeća, pokazala se jedino učinkovita u potezima koji su potpuno suprotni tome: stranačka iskaznica je danas možda potrebnija nego ikad za poslove u državnom sektoru, dok je nepotizam toliko raširen da malo koga to i iznenađuje.
U svemu onom što bi za zemlju bilo nužno i dobro, rezultat vladajućih struktura je više nego mršav, zapravo porazan. Zato ne čudi da i Svjetska banka, iako se nadamo da na kraju neće biti u pravu, u lipnju revidira naniže svoje prognoze iz siječnja kada je riječ o Hrvatskoj.
Foto: Miljenko Klepac/Hina