Treći izbori za Europski parlament održani u Hrvatskoj su za nama. Rezultati su neočekivani, HDZ je dobio manje od očekivanja, SDP više, neki na koje se računalo nisu osvojili mandat, neki na koje jedva da se i računalo su osvojili mandat.
O postizbornim temama profesor Nenad Zakošek s Fakulteta političkih znanosti govori u velikom intervjuu Novom listu.
Vratimo se na izbore od nedjelje. HDZ je ostvario najslabiji postotak na izborima.
– To je najgori rezultat ikada za tu stranku. Jadranka Kosor je 2011. osvojila nešto manje od 24 posto, a sada su na 22,7.
Kosor je osvojila toliki postotak glasova u trenutku kada se znalo da HDZ gubi izbore i da je na nizbrdici. Sada se mislilo da je HDZ nedodirljiv, siguran za pet, a možda osvoji i šest mandata.
– To je najlošiji rezultat i u postotku i u apsolutnom broju za HDZ. Na parlamentarnim izborima su osvojili 36 posto, doduše s nekim partnerima. Sada su im sve ankete predviđale manje od 30 posto, a kako je vrijeme odmicalo i dodatni pad. Mislim da je to posljedica više faktora. Plenković postavlja pitanje tko je kriv, došlo je i do određenih razmimoilaženja po tom pitanju na predsjedništvu HDZ-a. Treba sumirati rezultate vladavine Plenkovićeve vlade u očima birača HDZ-a.
On kaže da birači nisu prepoznali te rezultate.
– Mislim da su oni prepoznali ono što on ne prepoznaje. Riječ je o nekoj vrsti sljepila koje počiva na vlastitom viđenju stvari. Na primjer, Agrokor je problem za koji Plenković nije kriv, ali kako ga je on građanima prezentirao? Potpuno je ignorirao zahtjeve da se javnosti otkriju autori sistemskog zakona, tzv. lex Agrokora. Građane je takav način rješavanja problema i donošenja lex Agrokora iritirao. Potpredsjednica Vlade i ministrica gospodarstva angažira određene eksperte, s kojima je i Plenković imao kontakte, i zakon pišu tako da iz svega toga mogu izvući veliku financijsku korist. Martina Dalić nakon toga tvrdi da se obračunava s ortačkim kapitalizmom, a njegova bit je upravo to da se pravila ne pišu jednako za sve nego se kroz specifične odnose vlasti i nekih grupacija stvaraju privilegirani akteri. Drugi primjer defektne ekonomske politike je izostanak bilo kakvog suvislog koncepta za spašavanje hrvatske brodogradnje.
Možemo spomenuti i mirovinsku reformu gdje se uvode dodatne privilegije za mirovine po posebnim propisima, veterani HVO-a ulaze u mirovinski sustav s, kako smo čuli, radnim stažem od prosječno sedam godina. Građani s jedne strane doživljavaju da se stvaraju dodatne privilegije povlaštenim skupinama, a drugi moraju duže raditi i snositi veću penalizaciju prijevremenih odlazaka u mirovinu. Na kraju, kao poseban aspekt Plenkovićeva političkog habitusa koji iritira građane, pa i i birače HDZ-a, treba spomenuti ignoriranje afera i nekompetentnosti nekih HDZ-ovih ministara. Umjesto da ih otpusti, Plenković ustrajava na tome da ih podržava. Riječ je, da sumiramo, o nastavku promoviranja obrasca ortačkog kapitalizma, nedostatku djelotvornih reformskih koncepcija i bahatosti vlasti u kombinaciji s određenom socijalnom neosjetljivošću.
Na taj politički saldo Plenkovićeve vlade nadovezao se i sukob s određenim dijelovima konzervativnog biračkog tijela. To su katoličke konzervativne udruge i stranke poput Hrasta koje su, ako ne prije onda od Istanbulske konvencije zaratile s HDZ-om. To su i braniteljske i nacionalističke grupacije koje HDZ-u zamjeraju otklon od Karamarkovog desničarenja.
SDP se nije oporavio
Kako ocjenjujete uspjeh Mislava Kolakušića, ali i njegove izjave kojima je tumačio da neki demonstriraju elementarno nepoznavanje suvremenih demokratskih procesa zato što propituju njegovu želju da bude istovremeno premijer, ministar unutarnjih poslova i pravosuđa?
– On je imao tipičnu jednotematsku kampanju koju je dobro odradio. Prije nego što je ušao u politiku imao je određenu reputaciju, kao što ju je imala i Dalija Orešković. On je tu reputaciju odlučio maksimalno iskoristiti s porukom koja počiva na zamoru dijela birača neučinkovitošću i korumpiranošću demokratskih vlasti i željom za čvrstom rukom. Te funkcije je moguće kumulirati, njegovim biračima to se sviđa. To je poruka da nam treba čvrsta ruka, pa ćemo sanirati glavne probleme. Nisam vidio neki konkretan plan, on kao izlaz iz krize nudi čvrstu ruku. On ima potencijal kao protestni fenomen. Ono što ga čini privlačnim njegovom biračkom tijelu, a to je njegov narcizam – potpuna samouvjerenost, stav „ja sve mogu“, istodobno ga sprečava da postigne još veći uspjeh, jer to ipak ne može proći kod većine birača.
Najavio je da će kada dođe na vlast sve reforme provesti u 90 dana.
– I Živi zid je najavljivao da nikada neće u koaliciju nego će sam osvojiti vlast. Nema demokracije bez kompromisa, samo diktature tvrde da sve mogu postići po kratkom postupku. U današnjim demokracijama, s fragmentiranim društvom, uspješne opcije moraju biti spremne na kompromis. Doduše, vidjeli smo da populističke opcije poput Prava i pravde u Poljskoj ili Fidesza u Mađarskoj mogu osvajati 45 ili čak 52 posto glasova, ali to mogu samo ako su na vlasti i ako su im dostupni resursi koje nudi vlast.
Foto: Damir Senčar/Hina