Nastavlja se nasilni pokušaj instalacije spalionice u krugu Kliničkoga bolničkoga centra »Zagreb«, poznatijega kao bolnica Rebro. Dvije i pol tone medicinskoga otpada koji se svakoga dana prikupi u bolničkim hodnicima, operacijskim salama ili biokemijskim laboratorijima upravitelji KBC-a žele spaliti na licu mjesta – preko puta bolničkih postelja. No to nije sve. Pobornici spaljivanja medicinskoga otpada u vlastitoj kući pristali su FRna transport, prihvat i spaljivanje »prljavoga veša« iz drugih zagrebačkih bolnica i klinika. A možda i šire, piše profesor Valerije Vrček u Glasu Koncila.
Komocija medicinskoga otpada
Oni koji žele peć u svojem dvorištu pozivaju se na upute Svjetske zdravstvene organizacije o sigurnom zbrinjavanju medicinskoga otpada, ali pritom zanemaruju mnogo važnije upozorenje iste institucije: »Od ukupnoga medicinskoga otpada samo 15 posto čini opasan otpad, koji je zarazan, toksičan, kancerogen, korozivan ili radioaktivan. Iz medicinskoga se otpada, nažalost, najčešće ne odvaja onaj infektivni dio.« To znači da je većina otpada koji se stvara u krugu KBC-a Zagreb običan otpad koji se ne treba sterilizirati, autoklavirati, a kamoli – spaliti.
MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: VIDEO: Proslavljeni Vatreni otvorio dušu: Imao sam slavu i novac, ali svoj problem nisam mogao riješiti. To me bacalo čak u depresiju
Kada bi službe zadužene za zbrinjavanje medicinskoga otpada pravilno deklarirale ili pravilno sortirale prikupljeni otpad, više od 80 posto otpada imalo bi status – običnoga komunalnoga otpada. No zbog komocije, nepismenosti ili nemara oni koji stvaraju medicinski otpad najjednostavnije (i najskuplje) rješenje nalaze u – vatri i dimu.
Ne u mom dvorištu!
S druge su strane ograde građani, susjedi bolnice, koji su osuđeni udisati pare požara zdravstvenoga sustava. Jer KBC Zagreb nije bolnica na kraju grada, nego u njegovu središtu, u dodiru s maksimirskim parkom, naslonjena na obiteljske kuće i zgrade, u blizini dječjega vrtića, osnovne škole…
Oravdana pobuna mogućih susjeda planirane spalionice može se, da, opisati kao »nimby« reakcija – kao ekološki protest s pokličem: »Ne u mom dvorištu!« U toj paroli nema ničega »bolesnoga«, sumnjivoga ili neprikladnoga. To je vapaj kojim lokalno stanovništvo zahtijeva čist i siguran okoliš za svoj kvart, za svoj park, za svoje dvorište.
»Nimby« reakcijom zahtijeva se logično rješenje – dislokacija izvora onečišćenja. U slučaju KBC-a Zagreb privremeno se rješenje za medicinski otpad nalazi u Austriji. Beč je inače česta medijska, politička i znanstvena poštapalica kojom se brani i podupire spalionica u središtu grada. No svatko će odustati od te mantre kad mu piromani pokucaju na vrata. Tada će se u kući domaćina spontano pokrenuti – »nimby« reakcija! Ili, jednostavno rečeno, nitko normalan ne želi spalionicu, smetlište, kamenolom ili benzinsku crpku u svojoj blizini, u prostoru gdje radi ili spava.
Zdravstveni mazohizam
Nije jasno zašto pojedini mediji, znanstvenici ili političari preziru »nimby« reakciju, pogrdno je nazivajući patološkim sindromom, predstavljajući je kao derivat nazadnoga, etiketirajući njezine predvodnike – ognjištarima, protivnicima progresa. Pritom rabe jedan, ali plitki argument – negdje se, eto, mora »zaprljati teren«. Također, nije jasno stajalište liječničkoga osoblja ili medicinskih sestara u KBC-u Zagreb, ne čuje se glas onih koji se (ne) slažu da se njihovo radno mjesto zasjeni dimnjacima. Oni koji se ne protive novoj kotlovnici pokraj svoje ordinacije ili nisu informirani ili su, možda, otkrili moguću participaciju u financijskim interesima spalioničarskoga lobija.
Požar se širi
Korupcija je u medicinskom sektoru, nažalost, postala mjerljiva stvarnost u Hrvatskoj, zahvatila je Ministarstvo zdravstva, političare i ugledne liječnike, odgovornu birokraciju u javnom zdravstvu, dobavljače medicinskih instrumenata, koji često nalikuju na – dilere. U takvu kompromitiranom okružju nije neočekivano još jedan medicinski projekt nabave, instalacije i održavanje skupoga postrojenja promatrati sa sumnjom, nevjericom i kritikom.
Zeleno svjetlo za spalionicu u krugu bolnice Rebro otvaranje je Pandorine kutije. S tom će dozvolom biti olakšana instalacija bilo koje druge spalionice na bilo kojem mjestu u gradovima Hrvatske. Vrlo brzo sljedeći požar može zahvatiti Resnik. Umjesto pomiješane krvi i plahta iz bolničkih soba tamo će se spaljivati smjesa plastike i kora od banana.
Foto: Hina
*Autor Valerije Vrček je redoviti profesor u trajnom zvanju i predstojnik je Zavoda za organsku kemiju na Farmaceutsko-biokemijskom fakultetu u Zagrebu.