Od ovoga ljeta Amerikanci, posebno djeca i mladi, više ne će piti popularne napitke obogaćene bromiranim biljnim uljima. Ta su ulja emulgatori i stabilizatori, kemijski aditivi koji se ubacuju u voćne sokove kako bi izgled pića bio privlačniji – bez taloženja, bez raspršenih grudica, bez plutanja… To je prehrambena kemija koja sadržaj u boci čini bistrom suspenzijom, bez vidljivih voćnih ostataka. Bromirane se masnoće u prehrambenoj industriji upotrebljavaju već 80-ak godina, ali je ove godine američka Agencija za hranu i lijekove (FDA) odlučila zabraniti uporabu tih aditiva u hrani.

Legalno trovanje

Krovna američka institucija za sigurnost hrane zapravo je tom zabranom priznala da su bromirana biljna ulja štetna za zdravlje. Prihvatili su rezultate ranijih znanstvenih studija koji pokazuju povezanost konzumacije bromiranih ulja i poremećaja rada štitnjače, jetara i srca te potvrđuju da izloženost bromiranim uljima dovodi do neuroloških, razvojnih i reproduktivnih problema. To znači da su ljudi desetljećima legalno pili štetna, ali, eto, popularna pića, piše profesor Valerije Vrček u Glasu Koncila.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Mate Rimac ima problema s matematikom kada govori o broju prodanih Nevera: Sada je priznao da ih je prodao samo 33. A i to je veliko pitanje

Bromirana ulja nemaju nikakvu nutritivnu vrijednost, to su kozmetički dodatci čija je jedina funkcija – estetska. U gaziranim, voćnim ili »prirodnim« sokovima bromirana su ulja kemijsko smeće. Budući da su jeftina, bromirana su ulja efikasan marketinški trik kojim se privlači kupac i osigurava dodatna zarada. Jer razmaženo dijete ne želi gledati macerirano voće u svojem napitku, nego uniformnu, prozirnu otopinu bez heterogenih raznolikosti. Jedno je sigurno, toksikološka se svojstva bromiranih ulja s vremenom nisu mijenjala, ali se, srećom, promijenila politika mjerodavnih institucija. Popustljivi se odnos prema industrijskoj kemikalizaciji hrane, eto, pretvorio u zabranu.

Groblje prehrambenih aditiva

Najnovija je zabrana podsjetnik da odobrenja mjerodavnih institucija nisu garancija sigurnosti kemijskih dodataka. Ni u Sjedinjenim Državama ni u Europskoj uniji. Svako malo neki prehrambeni aditiv završi na groblju zabranjenih kemikalija: kobaltovi stabilizatori, azobojilo Red 2G, bojilo titanijev dioksid, pojačivač okusa antranilat, konzervans benzojeva kiselina… Još je veći broj kontroverznih E-brojeva, aditiva za koje znanstvenici tvrde da su štetni, ali ih odgovorni iz FDA ili Europske agencije za sigurnost hrane (EFSA) još ne slušaju: sladilo aspartam (E-951), pojačivači okusa glutaminati (E-620), bojilo tartrazin (E-102), zgušnjivač karagenan (E-407)…

Sokovi u Hrvatskoj bez broma

U regulatornom smislu vijest o zabrani bromiranih biljnih ulja nije posebno važna za Europsku uniju jer je taj koktel kemikalija već odavno zabranjen. Bromirana biljna ulja nisu uvrštena u popis dopuštenih prehrambenih aditiva u Uredbi (EZ) br. 1333/2008 od 16. prosinca 2008. Dakle, već se šesnaest godina aditiv označen brojem E-443 ne nalazi na deklaracijama proizvoda, na trgovačkim policama ili u priručnicima za potrošače (vidi: »Aditivi u hrani – Vodič kroz E-brojeve«, Školska knjiga 2010.). Ipak, žednim se ljudima u Europskoj uniji umjesto bromiranih ulja nude drugi kemijski stabilizatori i emulgatori, poput izobutirata (E-444) i glicerolnih estera (E-445).

Dosjetke prehrambene biotehnologije

Prehrambena je biotehnologija omogućila prehrambenoj industriji veliku zbirku aditiva koji služe za maskiranje hrane. Pojačivači okusa mijenjaju okus, sintetske arome miris, a azobojila mijenjaju boju prirodne hrane. Više od 300 različitih kemikalija označenih E-brojevima nalazi se na popisu dopuštenih prehrambenih aditiva. Dok jedni služe znanstvenoj korekciji hrane, drugi služe za financijske uštede u njezinoj proizvodnji. A treći, poput bromiranih biljnih ulja, služe za optičku varku.