Više od deset tisuća radova povučeno je 2023. godine iz znanstvenih časopisa. Time je oboren svjetski rekord – nikada dosada nije izbrisano, prekriženo i eliminirano toliko studija kao prošle godine. Mnoge su izdavačke kuće, poput primjerice »Hindawija«, odlučile očistiti kukolj sa svojih stranica, časopisa i revija, te su pritom otkrivene zemlje koje prednjače u objavljivanju znanstvenoga smeća: Rusija, Pakistan, Kina, Indija i Saudijska Arabija.

Izvješće o lažnim ili lošim studijama objavljeno je krajem godine u znanstvenom časopisu »Nature« te je stoga težina prigovora još veća (Nature 2023, 624, 479). Posebno zabrinjava trend porasta količine povučenih studija: u posljednjih deset godina broj se plagijata i prijevara upeterostručio! Pred invazijom s istoka zapadna znanost popušta, postaje inkluzivna, sniženih kriterija, postaje otvorena s gubitkom standarda, piše Valerije Vrček u Glasu Koncila.

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Ponovno se javio Gazda Ivica Todorić: Evo kako Pavao Vujnovac zgrće novac. A ovo su njegovi moćni pomagači

Vrh sante leda

Radovi se povlače zbog krivotvorenja podataka, zbog manipulacija tijekom recenzije, zbog krađe podataka, zbog lažnoga autorstva ili zbog kršenja etičkoga kodeksa. Svaki povučeni rad sramota je za autore, za njihove institucije, za njihove države, za znanstveni časopis i za izdavačku kuću. Upućeni smatraju da je objavljeni broj povučenih radova samo vrh ledene sante jer mnoge zloporabe ostaju neotkrivene. Sveukupno je dosad povučeno više od 50 tisuća znanstvenih radova, što čini mali udio u ukupnom broju objavljenih radova, ali taj udio eksponencijalno raste. Osim toga znanost, institucija koja koketira, pa i dodiruje istinu, nikako nije prostor gdje se očekuje laž i prijevara.

Mnoge su izdavačke kuće pretvorene u tiskare znanstvenih krivotvorina, a s pojavom takozvanoga otvorenoga pristupa očekuje se lavina loših publikacija i povučenih studija. Jedna takva tiskara, omiljena i među hrvatskim znanstvenicima, jest MDPI, kineski izdavač sa sjedištem u Švicarskoj, koji znanstvenicima naplaćuje objavu radova bez stroge recenzije. Tako se ostvaruju ranije najave Raghavendre Gadagkara, poznatoga evolucionista, koji tvrdi da je otvoreni pristup publiciranja nestabilan sustav i da je, jezikom evolucijske biologije, podložan varanju: »Ništa ne će spriječiti neodgovorne izdavače da objavljuju smeće sve dok autori za to plaćaju!«

MOŽDA ĆE VAS ZANIMATI: Karolina Vidović Krišto otkrila što zajedničko imaju Anto Nobilo, Čedo Prodanović i Andrej Plenković: A znate li zašto je Turudić onako sramotno čitao presudu Ivi Sanaderu?

Prema tome, s pojavom predatorskih kuća, s pojavom alata umjetne inteligencije i s pojavom sve većega broja loših i ispodprosječnih znanstvenika, moguće je očekivati porast lažnih vijesti i izmišljenih otkrića u znanstvenoj areni. Znanstveni otpad koji se očigledno nakuplja nije dokaz da je znanost područje teorija zavjera, nego je prigovor da su znanstvene publikacije onečišćene financijskim interesima, da služe kao podvala za osobno napredovanje ili se rabe kao zakrpa za istinu. S obzirom na porast povučenih radova tijekom i nakon pandemije koronavirusa, bilo bi zanimljivo provjeriti koliki se broj takvih radova odnosi na dokaze o vrijednosti mRNK cjepiva, o efikasnosti zaštitnih maski, o potrebi zatvaranja društva…

Povučeni radovi, nažalost, nisu nestali, postali su trajni ožiljak znanosti jer su citiranjem pretvoreni u stvarne reference, privremenom su pojavom omogućili osvajanje projekata i karijera. To se odnosi i na doktorske poluproizvode, koji su postali aktualna tema u Hrvatskoj. Tako, na primjer, medijsko preispitivanje doktorske disertacije bivšega ministra obrane (i sadašnjega sveučilišnoga profesora!) svakako otkriva trulež i neprofesionalnost u znanstvenoj zajednici; to je još jedan primjer potrebe za povlačenjem stručnih i znanstvenih publikacija. Ipak, treba naglasiti da se u javnom iživljavanju nad sumnjivim doktoratom ne vidi želja za korekcijom akademskih propusta i amaterizma, nego jedino izvire opsesija za političkim obračunom.

U svakom slučaju učestalo povlačenje radova u čitavom svijetu pokazuje da je znanost sve manje elitni poziv, a sve više zanat u kojem nema mjesta za intelektualce. Odgovornost prema objavljenoj riječi i rezultatima istraživanja kao da pripada zaboravljenomu vremenu znanstvene romantike.