Dr. sc. Jasminku Horvatić, klinička psihologinja i stručnjakinja za psihologiju razvojnih teškoća i invaliditeta za Slobodnu Dalmaciju je komentirala slučaj Kristiana Vukasovića te ponašanje osoba s ADHD-om općenito. Svojom je izjavom dovela u pitanje valjanost priznanja na temelju kojeg je Kristianu određen istražni zatvor.
– ADHD je poremećaj pažnje i psihomotorni nemir. Kada osobu koja ima taj poremećaj dovedemo na neko službeno ispitivanje, njezina pažnja ovisi o tome koliko ispitivanje traje. Načelno može zadržati pažnju vrlo kratko, a to ne ovisi o godinama i nema veze s inteligencijom osobe. Osoba s ADHD-om može kratko vrijeme biti koncentrirana i odgovarati na pitanja. Nakon tog vremena, odgovara na pitanja samo “da se riješi”, tj. odgovara bilo što – kaže nam stručnjakinja.
“Kod djeteta s poteškoćama u razvoju prilikom ispitivanja je nužno da bude prisutna stručna osoba” istaknula je psihologinja.
“Poželjno je da je to netko u koga ima povjerenja. Ta osoba mora kazati ispitivačima da se po potrebi osobe s ADHD-om rade pauze. Najbolja opcija je psiholog koji poznaje psihologiju djece s razvojnim teškoćama i invaliditetom. Individualni pristup je jako bitan, primjerice kao u školi, gdje sva djeca s poteškoćama u razvoju imaju individualni pristup.
Nadalje, ako je psihijatar procijenio da je bitno smanjeno ubrojiv prilikom počinjenja kaznenog djela, upitna je ubrojivost u ostalim situacijama. Tome u prilog govori i dulje psihijatrijsko liječenje.”
Korištenje stručnih izraza ih zbunjuje te je njima potrebno sve pojasniti što jednostavnijim rječnikom.
– Osim najprostijeg pojašnjenja situacije, jako su bitne pauze prilikom ispitivanja. Kada testiram mlade s ADHD-om, oni izdrže biti koncentrirani vrlo kratko vrijeme. Tada treba prekinuti i nastaviti nakon nekog vremena. Ali prije svega im se mora objasniti zašto su tu – ističe stručnjakinja.
Za boravak u zatvorenom prostoru kod osoba s dijagnozom ADHD-a kaže da je najproblematičnije ograničeno kretanje.
– Kako ih se smjesti u ograničeni prostor, a njima je kretanje neophodno, nakon jako kratkog vremena dolazi do visoke uznemirenosti, koju laički možemo opisati kao “tijesna koža”. Doslovno se izbezume i ne mogu se smiriti. Dodatni element pritiska je činjenica da su te osobe uglavnom hipersenzibilne, stoga nije čudno da reagiraju burno na priče koje su im zastrašujuće. U tinejdžerskoj dobi onda imaju poriv samoozljeđivanja tj. režu se da opuste napetost koju osjećaju – kaže nam.
Lijekovi mogu smanjiti te simptome, ali ne rješavaju problem, istaknula je. Psihoterapija, razgovor i kretanje, uz lijekove ako to procijeni psihijatar, su jedini istinski načini da ih se riješi takvog pritiska, kojeg se ponekad rješavaju samoozljeđivanjem.
Odvjetnik obitelji Kristiana Vukasovića najavio je tužbu protiv institucija, ali i protiv odgovornih osoba imenom i prezimenom.
Foto:Facebook