Pupovčeve Novosti udaraju kontru: Raspisale se o “hrvatskom svijetu”. Evo tko su za njih glavni negativci

Pupovčeve Novosti udaraju kontru: Raspisale se o “hrvatskom svijetu”. Evo tko su za njih glavni negativci

U posljednjih nekoliko dana velika tema u hrvatskim medijima, a i šire, bio je pokušaj srpskog predsjednika Aleksandra Vučića da se zavijore srpske zastave o svim dijelovima “srpskog sveta” u koje on očito ubraja i Hrvatsku. Milorad Pupovac nije u svojim javnim nastupima kritizirao Vučića zbog ove provokacije, ali je zato u njegovim Novostima osvanu tekst o takozvanom “hrvatskom svijetu”. Tekst iz Novosti objavljujemo u cijelosti.

“Zahvaljujem se gospodinu Dragoslavu Bokanu koji je predložio taj naziv – poručio je 28. lipnja 2020., u prvoj kontakt-emisiji portala IN4S, direktor i glavni urednik Gojko Raičević. Naziv te emisije bio je i ostao “Srpski svet”. Autor sintagme, Dragoslav Bokan, punokrvni je srpski šoven i idejni vođa srpske paravojne formacije Beli orlovi. Tri mjeseca poslije, u rujnu 2020. godine, kovanicu je prvi put spomenuo aktualni ministar unutrašnjih poslova Srbije Aleksandar Vulin, koji se od Bokana razlikuje samo po razmjerima realne političke moći. “Da smo imali hrabrosti da u dve bivše Jugoslavije nacrtamo i kažemo gde živimo, ne bismo danas o ovome pričali”, rekao je Vulin, jasno dajući do znanja da je “srpski svet” za njega žuđena naknada za propuštene prilike u formiranju Velike Srbije. U zadnjih godinu dana “srpski svet” je postao svojevrsni aksiom među tamošnjim desnim intelektualcima. Pojedincima poput Milivoja Pavlovića, ministra informisanja za vladavine Slobodana Miloševića, nije jasno zašto ova sintagma “izaziva negativne reakcije, čak i neskrivene strahove”.

Drugi pak neskriveno, poput Vulina, “srpski svet” percipiraju kao želju za pripajanjem Republike Srpske i povratkom Crne Gore u okrilje Srbije, čiju naciju takvi ionako ne priznaju. Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić izbjegava spominjati “srpski svet”. Odlučno negira bilo kakvu srpsku namjeru pomjeranja granica i tako se – u standardnoj korelaciji s Vulinovim huškačkim izjavama – opet nastoji prezentirati kao faktor umjerenosti u vlasti, a i prema opoziciji koju inače redovno krsti fašističkim pridjevima. Povodom nemilih aktualnih događaja u Crnoj Gori, u kojoj brojni analitičari vide obavještajno i političko uplitanje Beograda, “srpski svet” je zaintrigirao cijeli Balkan, pa tako i hrvatsku javnost. Došao je, k tome, u gotovo isto vrijeme kad i inicijativa Republike Srbije da se 15. rujna posvuda obilježava Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave. Tim je povodom Srbija pozvala sve Srbe u zemlji i inozemstvu da izvjese srpsku zastavu. Radi se o događaju koji je prvi put verificiran prošle godine u koordinaciji između Republike Srbije i Republike Srpske. Ove je godine u Republici Srpskoj obilježavanje Dana uvedeno i u tamošnje škole, što je izazvalo negodovanje Hrvata i Bošnjaka. Bošnjački potpredsjednik entiteta RS-a Ramiz Salkić ocijenio je da je uputstvo Pedagoškog zavoda, koje je upućeno školama, neprimjereno te u suprotnosti s Ustavom BiH i zakonima.

No kakve to veze ima s Hrvatskom i srpskom manjinom koja živi u toj zemlji? Gotovo nikakve. Zapravo, ima, ali jalove, besplodne, ponešto i štetne, uz očekivani prstohvat huškačkih reakcija. Povodom spomenutih sugestija iz Srbije, predsjednik SDSS-a i Srpskog narodnog vijeća Milorad Pupovac pozvao je sunarodnjake u Hrvatskoj na poštivanje zakonskih propisa države u kojoj žive, a kojima se priječi pojedinačno isticanje zastave druge države. Istovremeno je, međutim, naglasio da Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina kaže da institucije srpske manjine, kao i svih drugih manjina, imaju pravo na manifestiranje svojih simbola na svojim zgradama. Tamo gdje postoje uvjeti – od gradova i općina do županija – pored hrvatske zastave dozvoljeno je isticati manjinsku zastavu. No istoga dana Domovinski pokret pozvao je policiju da kazni sve građane u Hrvatskoj koji se usude izvjesiti srpsku zastavu, sugerirajući da je riječ o komplotu Srbije i SDSS-a povodom aktualnog popisa stanovništva.

Tu dolazimo do paradigme koja nam je puno bliža i važnija. Nema adekvatno ime, ali je možemo nazvati “hrvatski svijet”. Taj “hrvatski svijet” obuhvaća i odnos prema Bosni i Hercegovini, od negiranja haških presuda s najviših političkih adresa nadalje, ali je naročito prisutan na domaćem terenu, gdje radi na konstantnom širenju histerije o ugroženosti hrvatskog puka u Hrvatskoj zbog djelovanja srpske manjine. “Hrvatski svijet” po mnogočemu je parnjak “srpskom svetu”. Samo, utjecaj “hrvatskog svijeta” ima konkretne i opipljive posljedice za naše, hrvatske prilike. Radi se o neposustaloj proizvodnji narativa o podlim spletkama Srba u Hrvatskoj koji uništavaju hrvatsko biće iznutra. Cilj takvih ideja jest da se sa svim zamislivim političkim sredstvima smanji javna i politička reprezentacija Srba te na koncu njihova brojnost. Aktualni popis stanovništva prilika je koja se ni u prethodnim navratima gotovo u pravilu nije propuštala za provođenje tih ideja u djelo.

Ideju pročišćavanja “hrvatskog svijeta” nekoć je po pitanju broja Srba u Hrvatskoj zdušno provodio Franjo Tuđman, uz pomoć poslijeratnih zakona koji su legalizirali doseljavanje Hrvata i otežavali povratak izbjeglih i protjeranih Srba, sve uz sekundiranje likova kao što su Jure Radić i njegov tadašnji operativac, danas poznat kao demograf Stjepan Šterc. Od zadnjeg popisa stanovništva koji je obavljen 2011. godine, “hrvatski svijet” je učinio sve da se vidljivost Srba u Hrvatskoj suzbije, kako bi se prava srpske manjine u sredinama gdje je ona sačinjavala minimalno trećinu stanovništva smanjila zastrašivanjem njenih pripadnika, nepoštivanjem ustavnih odredbi, razbijanjem ćiriličnih tabli, kukavičkim odlukama Ustavnog suda i braniteljskim terenskim operacijama.

U tom decenijskom razmaku od zadnjeg popisa do danas hrvatska desnica ispunila je javni prostor pričama o egzistencijalnim opasnostima po Hrvatsku od “novog memoranduma” srpskih akademika, huškačkim prozivkama manjinskih predstavnika, proustaškim lažima i javnim razmnožavanjem fašističke krilatice “Za dom spremni”. Nakon nestanka Tomislava Karamarka s političke scene, glavni i nimalo tajni politički cilj lansiranja nove desne struje “hrvatskog svijeta” koja se zove Domovinski pokret bio je dovoljan broj osvojenih izbornih mandata koji bi prisilio HDZ na koaliranje s radikalnom desnicom i zbacivanje manjinskih zastupnika iz vladajuće računice. To bi bio prvi korak ka političkom suzbijanju svega što mori hrvatske ekstremiste: dvojezičnosti tamo gdje je obavezna uz druga prava, postojećeg sustava parlamentarne zastupljenosti manjina, prava na odgojno-obrazovne dodatke u manjinskom obrazovanju i uopće slobodne javne manifestacije srpskog kulturnog i političkog identiteta u Hrvatskoj.

Ideja zasad nije upalila, ali strategija “hrvatskog svijeta” je više nego živahna. Evo je, dakle, i u kontekstu popisa stanovništva. Desničarski opinion makeri, političari i analitičari na društvenim mrežama siju zadnjih tjedana paniku o tome da će Srbe popisivati isključivo Srbi te da će tako u nekim gradovima udeseterostručiti broj sunarodnjaka koji u stvarnosti ne postoje.

Saborski zastupnici Milan Vrkljan i Karolina Vidović Krišto zatražili su odgodu početka popisa za najmanje godinu dana. Glavni argument za njih je neminovna manjinska “manipulacija” koja će se dogoditi s popisnim podacima. U prijevodu, popis stanovništva bit će lažiran kako bi srpska manjina uživala prava koja po stvarnoj statistici ne zaslužuje. Istina je, međutim, da predstavnici manjina sudjeluju u popisivanju kontinuirano još od 1961. godine, pa tako i u tri navrata u samostalnoj Hrvatskoj. Dapače, HDZ-ova većina odbila je prošle godine amandmane o proporcionalnoj zastupljenosti popisivača na određenim područjima i mogućnosti uvođenja drugog materinjeg jezika. Unatoč tome, društvene mreže i desni mediji vrve dezinformacijama o budućem falsificiranju popisa.

Gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, koji je ovoga tjedna prvi put otvoreno konstatirao mogućnost kandidature za novog šefa Domovinskog pokreta, rodonačelnik je rukavca “hrvatskog svijeta” kada je riječ o plašenju javnosti popisnim ishodima. Zadnje dvije godine on i njegovi suradnici sustavno uvjeravaju građane u srpski masterplan: ubacivanje “svojih” među popisivače i potvrđivanje trećinskog brojčanog statusa u sredini kojom on politički komandira.

“Zbog više razloga imamo opravdane sumnje da popis stanovništva iz 2011. nije bio točan”, poručio je Penava minulog tjedna, referirajući se na činjenicu da je taj popis pokazao postojanje 34,87 posto Srba u Vukovaru, od ukupno 27 tisuća stanovnika, što je omogućilo provođenje odredbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina, poput one o dvojezičnosti na području grada. Zahvaljujući kukavičluku Ustavnog suda, Penavina administracija ionako ne poštuje postojeću zajamčenu uporabu dvojezičnosti, ali ni druge odredbe o zapošljavanju. Svake godine tamošnja vlast tek konstatira da “nisu učinjeni potrebni preduvjeti za priznavanje novih posebnih prava u okviru ravnopravne uporabe jezika i pisma srpskoj nacionalnoj manjini”. Umjesto dijaloga, gradonačelnik se osobno upustio u širenje netrpeljivosti, što kroz prozivke kolega u saboru i Vukovaru za velikosrpstvo, što kroz drukanje maloljetnika da nisu ustali na intoniranje himne. Cijelo je vrijeme pritom tvrdio da treba sačekati popis stanovništva i uvidjeti pravo stanje stvari. Sada i on širi teorije zavjere o nelegalnosti nadolazećeg popisa. Po njemu, SDSS i HDZ unaprijed su dogovorili namještanje postotaka, samo kako bi se održala postojeća situacija u Vukovaru.

Sličan narativ uzeo je maha u većini desnih medija. Spomenuti Stjepan Šterc okomio se u opsežnoj analizi za tjednik 7Dnevno na kampanju “Budi e-Srbin” koja poziva građane srpske nacionalnosti da se bez straha tako deklariraju na popisu. On drži da je riječ o “protuustavnom pozivanju na manjinsko izjašnjavanje”. “Mogu li u Hrvatskoj etničke različitosti biti hrvatske nacionalnosti?” kontrira Šterc, koji je prije desetak godina u znanstvenom radu Srbe u Hrvatskoj nazvao “etničkim pripadnicima agresora”. U skladu s tom znanstvenom opservacijom, danas se zgraža “trgovinsko-manjinskim obrascem vladanja nad Hrvatskom” i dodaje da bi puno ljudi postojeću koaliciju opisalo kao “kontrolu” Srba nad Hrvatskom. Ovako tupe teze, koje su sama srčika “hrvatskog svijeta”, osim što počivaju na sirovom šovinizmu, streme dakle daljnjoj asimilaciji manjina, poništavanju njihova identiteta i izgnanstvu bilo kakve njihove političke prisutnosti na teritoriju države u kojoj žive, uz uporabu prispodoba o Srbima kao gospodarima hrvatskih marioneta.

Štercovo snatrenje uoči popisa stanovništva, zapravo žudnja za dovršetkom posla u kojem je sudjelovao prije više od dvije decenije, pozadina je i plakatnog projekta takozvane Hrvatske pravoslavne crkve. Megapanoi koji pozivaju Srbe da se izjasne kao Hrvati i pripadnici Hrvatske pravoslavne crkve, koju je pod tim nazivom originalno oživio Ante Pavelić kao dodatno sredstvo tadašnje genocidne politike prema Srbima, koštali su znatnu sumu. Ekstremni emigrantski krugovi, koji ne kriju želju da se, ako ne može nikako drugačije, čak i ustaškim pravoslavljem smanji broj Srba u Hrvatskoj, gotovo su sigurno dali financijski doprinos u ovom projektu.

Šoveni računaju na strah kućanstava od odmazde ako se deklariraju kako žele. Radi se o nelagodi koja je nagomilana u zadnjih nekoliko godina, kroz opisane političke opcije i medijske proizvode koji svakoga tjedna na kioscima vrište o četnicima u Hrvatskoj te okupiranom Saboru i Vladi. Lokalne televizije, s naglaskom na Z1, obiluju fašistoidnim sadržajem u kojem se odrasli i djeca svaku večer prije spavanja plaše velikosrpskim vampirima. Bilteni SNV-a o govoru mržnje prema srpskoj manjini u medijima, za političkim govornicama i na društvenim mrežama svake godine donose sve više sadržaja. Daniel Bezuk, akter jedinog zabilježenog terorističkog napada u centru Zagreba još od rata, politički se napajao izravno iz HOS-ovske percepcije stvarnosti.

Uostalom, njihova ploča s ustaškim pozdravom koja je kod Jasenovca postavljena prije pet godina, tamo je dospjela i kao negacija žrtava ustaškog genocida, ali i kao upozorenje srpskoj manjini koja danas živi u Hrvatskoj. Njihovo zapišavanje terena više je nego uspješno urodilo plodom: kroz Vladino vijeće za suočavanje s prošlošću, rješenja Visokog prekršajnog suda i postojani kukavičluk Ustavnog suda, fašističko je znamenje postalo legitimna javna stvar. Isto ono znamenje pod kojim su Srbi masovno ubijani u ime Pavelićevog “hrvatskog svijeta”. To je ambijent aktualnog popisa stanovništva, koji bi hrvatsku javnost trebao puno više skandalizirati od poruka huškačkih parnjaka iz Beograda, pišu Novosti.

Foto: Hina

Facebook Comments