Mediji su jučer izvijestili hrvatsku i svjetsku javnost kako je član predsjedništva SDP-a i nekadašnji ministar branitelja Predrag Matić i formalno svom imenu dodao nadimak Fred pa je sada njegovo službeno ime “Predrag Fred Matić”. Vijest, sama po sebi neznatna, jer Matića ionako svi zovu Fred, no zanimljivo je, i vrijedno malo dodatne analize, to što je kao razlog promjene imena naveo bolju prepoznatljivost na izborima za Europski parlament.
Slučaj “Fred” je još jedan pokazatelj kako suvremene izborne kampanje sve više slijede principe trgovačkog brendiranja i oglašavanja. U postmodernom demokratskom svijetu sfera ekonomije odavno je progutala sferu politike. Izborne kampanje se koncipiraju kao prodaja političkog proizvoda na tržištu glasa, na kojem prije svega treba biti prepoznatljiv i konkurentan. S jedne strane ljudi vole stare brendove na koje su naviknuti, ali isto tako i novi, još neiskušani proizvod, prezentiran uz puno pompe, pogotovo u vrijeme kad su se stari proizvodi “pokvarili”, imaju svoje šanse. Kad ih je puno na polici, i kad kupac bira “preferencijalno”, važno je biti uočljiv, pa da i minimalni, rastreseni simpatizer može odmah vidjeti – aha, ovo je onaj. U kampanji je važno najprije odrediti na koje potrošače ciljaš, da se fokus nepotrebno ne rasipa, a onda proizvod dobro upakirati i prezentirati im zašto će upravo vaš kandidat zadovoljiti njihovu političku potrebu, a ne neki drugi. No sve to pada u vodu ako nisu u stanju zapamtiti te i pronaći na listi. Ime političkog proizvoda dijelom može odrediti njegovu sudbinu na tržištu glasa, a kad je utrka tijesna, postaje važna svaka nijansa.