Saborski zastupnik Goran Aleksić opisao je neobično prijateljstvo sa svojim kolegom Željkom Glasnovićem koji ima potpuno drugačija politička stajališta. Piše o tome kako njih dvojica vrlo često idu na kavu, diskutiraju, pa čak i prepiru, ali nikada ne prelaze granicu koja bi nepovratno razbila ovo neobično prijateljstvo. Aleksićev tekst prenosimo u cijelosti.
“ŽELJKO GLASNOVIĆ I JA
S kolegom Glasnovićem više puta sam popio kavu nego s nekim drugim zastupnicima. Inače je on vrlo elokventan, i puno toga zna, i dobričina je, voli perverzne viceve i rado ih priča.
Naravno, ne podnosi lijeve i komunjare, to se zna i to je javno vidljivo. Kaže da sam ga malo razočarao podrškom Milanoviću, jer je očekivao da bih prije spadao među njih suvereniste. Rekoh mu da se vidi iz mojeg nekog ponašanja da sam umjereni lijevo-liberalni čovjek. I da se nadam da možemo ostati i dalje prijatelji, u tome nekom saborskom smislu prijateljstva, naravno. Kaže on, ma nema problema.
Eto, tako ja vidim Hrvatsku. Možemo imati potpuno drugačije stavove o svemu i svačemu, ali to ne znači da ne možemo razgovarati, piti kavicu zajedno, pa čak i biti prijateljima unatoč bitnim razlikama. Kada o takvim stvarima govorim, uvijek se sjetim Bertoluccia i filma 20. stoljeće, kada ostarjeli komunist i fašist, prijatelji od malih nogu, pa i u starosti, na kraju filma već u poznim godinama opet imaju prepirku, svađu i na kraju tuču, pa završe obadvojica u blatu.
Tako nam je to u životu. Svi smo smrtni, a za života često ne možemo jedni druge smisliti, a svi oni koji takve stvari nadiđu, pravi su pobjednici”, piše Goran Aleksić.
Foto: Admir Buljubašić/Hina