Sugovornik iz Holdinga tvrdi: ‘Postoje radna mjesta za koja biste se uhvatili za glavu, gotovo nemoguće pozicije. Sistematizacija tih radnih mjesta graniče s ironijom, zdravom pameću’.

“Ovo je za sad kamilica, tek će postati dramatično za koji tjedan i vjerujem da će to biti ljuta borba sa sindikatima. Ali ovo je tek početak, blagi uvod i sve bi trebalo biti jasno do proljeća kada će se točno znati koliko je ljudi viška i tko su oni. Broj s kojim se izašlo vani, da postoji kolektivni višak od 544 radnika, prilično je konzervativan. To, kako je Holding narastao i kakva su se izmišljena radna mjesta iskreirala je horor”, ovako nam govori dobro upućen izvor iz Holdinga vezano za višak radnika u megatvrtki Zagrebačkog holdinga, piše RTL.

A ovako stoje stvari – Holding s podružnicama ima oko 7800 radnika, a oko 30 posto radi u administraciji. Barem su s tim brojevima posljednjih dana u javnost izlazili čelnici Možemo!, pa je i  zastupnik u gradskoj Skupštini i član Možemo! Damir Bakić u javnost iznio i to da se samo posljednjih šest godina zaposlilo novih 1000 radnika i to u vremenu kad nije značajno i dramatično povećao.

Zanimljive su izjave koje su se u posljednje vrijeme mogle čuti:

„U Holdingu ima previše zaposlenika, a premalo radnika“.

„U Holdingu ima dvostruko više administracije nego je potrebno“.

 „Čega u Holdingu imamo? Duplanje i troduplanje savjetnika, ljudi u upravama i menadžerskim strukturama. Neprirodno je da postoje toliki savjetnici, članovi uprava…“.

„Vidjeli smo da smo na nekim mjestima ‘tanki’, a na drugim postoji i višak… Ako govorimo o manjku radnika, nedostaje nam ‘plavih kuta’.“

Ako biste pogađali tko je davao ove izjave, možda biste se iznenadili da je prvu dao sindikalist iz Zagrebparkinga Darko Kleinberger, drugu gradski zastupnik Damir Bakić (Možemo!), treću ponovno sindikalist iz ZET-a Dražen Jović, a četvrtu opet direktor Vodovoda i odvodnje Davor Poljak.

Čini se kako ovi ljudi stoje na istoj strani u pogledu nekih stvari, a to je da postoji višak radnika u Holdingu, da je sustav metastazirao i teško je iz prve pogoditi je li neko radno mjesto potrebno ili ne, je li možda izmišljeno i za koga, a s druge strane da nedostaje ljudi koji zapravo znaju, mogu i trebaju raditi.  

Istina je i da skoro nema Zagrepčanina koji od usta do usta ne prenosi priče o zapošljavanju, uhljebljivanju, o izmišljenim radnim mjestima, pa se gotovo dobiva osjećaj da svatko zna nekoga tko je tako zaposlen ili je čuo da se tako zaposlio.

Te priče dosegle su razine urbanih legendi, svi za njih “znaju”, sustav ništa službeno ne registrira, neke priče graniče sa znanstvenom fantastikom pa i to da postoje čak posebni “odjeli” (ma kako ih zapravo zvali) u kojima su sklonjeni nečiji ljudi, koji imaju plaće, a zapravo ništa ili malo toga rade.

Postoji li ova zavjetrina za ljude koji parazitiraju na sustavu i uzimaju plaću? Čini se kako je došlo vrijeme da se u Holdingu obračunaju s tim pričama, utvrditi što je istina, a što urbani mit, javnost pritom definitivno stoji na liniji da sustav treba “provjetriti”, to zazivaju i pojedini sindikati.

No paralelna realnost je i ta da u tom istom Holdingu s brojem radnika od oko 7800, kojeg se ne bi postidjela ni autoindustrije u svijetu, ima kroničan nedostatak, kako je rekao Poljak, plavih kuta, odnosno radnika, doslovno ruku koje metu, čiste, asfaltiraju, voze tramvaje i buseve, spajaju struju, vodovodne cijevi…

Jednostavno, ljudi od zanata koji se ne mogu samo tako ubrati s burze rada i naučiti poslu. Njih nema i traže se povećalom, ali koga ima?

Ima voditelja, šefova ureda, organizatora, radnih mjesta za koje iz prve morate pogađati što rade.

Ovo je dvostruka realnost koja vlada u Holdingu i netrpeljivost dvaju svjetova može se skoro osjetiti na hodniku svake pojedine tvrtke unutar Holdinga. U razgovoru s ljudima koji rade u tim tvrtkama doznajemo da ima (ili je donedavno bilo) i pojedinaca s pozicijama savjetnika koji su primali plaće, a da su jedva koji put u životu sreli direktore koje “savjetuju”.

Opet, nitko nikoga nije prijavio (pa ni glasni sindikati), svi su okretali glave i na kavama raspredali o takvim pojedincima i šutke sve podnosili.

Pitamo našeg sugovornika s početka teksta, koji je upoznat sa zapošljavanjima i detaljima radnih mjesta, je li tome tako ili su priče o uhljebljavanju pretjerane.

“I gore je nego se misli. Postoje radna mjesta za koja biste se uhvatili za glavu, gotovo nemoguće pozicije. Sistematizacija i nazivi tih radnih mjesta graniče s ironijom, zdravom pameću. Imate, primjerice u Podružnici referenta 3 kojemu je opis radnog mjesta isti kao, primjerice vozaču u drugoj tvrtki. Isti posao, drugi nazivi, različiti koeficijenti, različite plaće, a ti ljudi rade isti posao. Opći nered i kaos”, navodi sugovornik, a donosi RTL.

Foto: Hina