Dionica Kraša je na rekordnoj razini od 2007. godine. U kratkom periodu, vrijednost dionice te hrvatske tvrtke narasla je s 400 kuna na 850. Razlog tome je interes tvrtke Kappa Star Limited, koja je dosad kupila više od deset posto dionica. Radi se o holding kompaniji iz Cipra, u vlasništvu srbijanskog tajkuna Nebojše Šaranovića, inače bliskog Ivici Todoriću, prenosi Direktno.
Prema pisanju medija, na rastu cijene dionica Kraša dobro je zaradila prokuristica Kraša Marica Vidaković, i to 460.000 kuna. Iako nije poznato koja je njena uloga u čitavoj priči, pojavile su se špekulacije o korištenju povlaštenih informacijama.
Šaranovićev mentor u bliskim odnosima s Todorićem
Zanimljivo je da je Ivica Todorić imao bliske odnose sa srbijanskim tajkunima, a među njima bio je i vlasnik Delta holdinga Miroslav Mišković, jedan od najbogatijih ljudi u Srbiji i poslovni mentor Nebojše Šaranovića. Šaranović je još 1991. godine bio jedan od prvih pet zaposlenika u Miškovićevom poduzeću Delta M, koje je u međuvremeno preraslo u jedan od najvećih koncerna u Srbiji. Nedugo nakon toga Mišković ga šalje u Rusiju gdje Šaranović ostvaruje prve velike poslovne uspjehe. Kao najveći uspjeh prije osamostaljenja spominje se kupovina većinskog paketa u ruskom gigantu “Bajkalskom celuloznom kombinatu” 1994. godine.
Prodaja ruskog kombinata krajem 90-ih poslužila je, prema pisanju srbijanskih medija, za velike investicije Miroslava Miškovića u Srbiju, koje su ga nakon pada Miloševićevog režima pretvorile u najbogatijeg Srbina.
Šaranović je danas poznat kao srbijanski kralj papira jer posjeduje čak tri tvornice za papirnate proizvode, kao i druga popratna društva, ali je i dalje održao dobre poslovne odnose s mentorom. Mišković je u međuvremenu izrazio interes za preuzimanje hotela Esplanade u Zagrebu, ali i za hrvatske tvrtke u prehrambeno-prerađivačkom sektoru (posebno u tvornice u vlasništvu Fortenove), u koje se savršeno uklapa i Kraš.
Jedan posebno zanimljiv trenutak u trgovini dionicama Kraša dogodio se u petak, kad su se u lovu na dionice pojavila još dva Skrbnička računa, oba preko Zagrebačke banke pa su krenule spekulacije da bi se iza jednog od njih mogao kriti upravo Mišković.
I on “žrtva politike”
Inače, šef Delta holdinga slovi kao srbijanski ekvivalent Todoriću u Hrvatskoj te nikoga nije iznenadilo da je Mišković, nešto prije hrvatskog kolege, u prosincu 2012. godine uhićen pod sumnjom da je počinio djela gospodarskog kriminala i utaje poreza. Nakon šest mjeseci pritvora i jamčevine od rekordnih 12 milijuna eura Mišković je pušten da se brani sa slobode. Sam Mišković je tvrdio kako je nevin te da je njegovo uhićenje poslužilo učvršćenju vlasti Aleksandra Vučića. Vučić je u tom trenutku bio srbijanski ministar unutarnjih poslova te potpredsjednik Vlade, a nakon uhićenja Miškovića postao je najpopularniji političar u Srbiji što je on iskoristio kako bi preuzeo vlast u državi.
Mišković je također bio Miloševićev potpredsjednik Vlade na početku 90-ih, ali se kasnije distancirao od Slobodana Miloševića, iako dobar dio njegovih kritičara tvrdi kako svoj poslovni uspon dobrim dijelom i duguje Miloševićevom režimu. Blizak je bio i Zoranu Đinđiću, a nakon pada Miloševića širi svoje poslovno carstvo u druge države. Tako je otvarao trgovačke centre i hotele u Sloveniji, Crnoj Gori, Makedoniji, Bugarskoj itd, a jedini neuspjeh doživio je u pokušaju prodora na hrvatsko tržište.
Projekt Herkul
Jedna od svakako najzanimljivijih priča koje vežu Ivicu Todorića i Miroslava Miškovića je ona o projektu Herkul. Bogati dvojac te tadašnji predsjednik uprave slovenskog Mercatora Zoran Janković sjeli su 2006. za isti stol i počeli pregovore oko zajedničkog projekta, najvećeg regionalnog trgovačkog lanca.
Navodno je na žustrom sastanku koji je trajao šest sati dogovoreno ime megakompanije te da bi sjedište bilo u Beogradu, komercijala u Zagrebu, a financije u Ljubljani.
Međutim, projekt nikada nije zaživio jer je Janković zahtijevao da Slovenija dobije polovicu vlasništva nad Herkulom, dok bi Todorić i Mišković imali po 25 posto, što je srbijanskom i hrvatskom tajkunu bilo neprihvatljivo. Da je dogovor postignut, Todorić i Mišković danas možda ne bi bili predmet interesa pravosuđa svojih zemalja.
O vezama između Todorića i Miškovića pisalo se i u kontekstu mogućeg Miškovićevog financiranja Todorićevog bijega pred hrvatskim pravosuđem u Londonu.
Foto: Slavko Vukadin/Hina