Trgovac ruskim plinom: Prijatelj Ivana Vrdoljaka nedavno preuzeo Petrokemiju, a sada i luku Ploče

Trgovac ruskim plinom: Prijatelj Ivana Vrdoljaka nedavno preuzeo Petrokemiju, a sada i luku Ploče

Pomalo nezamijećeno od šire javnosti prošla je informacija koju je putem Zagrebačke burze objavila Energia Naturalis, krovna tvrtka Pavla Vujnovca, da je 16. siječnja kupila dodatni paket dionica luke Ploče čime je prešla „kontrolni prag“ od 25 posto vlasništva u toj drugoj po prometu hrvatskoj luci.

Sada ukupno drži 108.362 dionice, čime je stvorena obveza objavljivanja ponude otkupa svih preostalih dionica, njih 314.065, za što će trebati ishoditi odobrenje Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja vezano uz koncentraciju poduzetnika.

Možda će Vujnovac, poznat u javnosti kao osječki prijatelj čelnika HNS-a Ivana Vrdoljaka, dobiti tu suglasnost, a možda i neće, no, sudeći prema tome kako je dosada prolazio u poslovima koji su imali veze s državom, za pretpostaviti je kako nije ni krenuo u tu dodatnu kupnju, a da prije toga nije dobio jamstva kako će ih moći sve preuzeti.
Osim njegove Energie Naturalis koja sada ima točno 25.62 posto dionica luke Ploče, veće udjele imaju i obvezni mirovinski fondovi, AZ ima oko 15,8 posto dionica, a PBZ CO 8,2 posto dionica. Vujnovčeva tvrtka je, kako su sami objavili, u toj luci dovršila prvu fazu izgradnje naftnog terminala u što je uložila nešto više od dvadesetak milijuna eura.

Tako se Vujnovac, koji je glavninu novca stekao preko Prvog plinarskog društva, tvrtke koja je 2017. sklopila desetogodišnji ugovor s ruskim Gazpromom o uvozu milijardu prostornih metara plina godišnje, s plinskog biznisa u kojem je postao glavni hrvatski igrač, polako prebacuje i na uvoz nafte, a od ranije je već ušao u prijevoz tereta željeznicom gdje je dominantna tvrtka HŽ-a Cargo.

Vujnovac je zajedno s Inom prije nekoliko mjeseci od države preuzeo i kutinsku Petrokemiju, koja proizvodi umjetna gnojiva, kojoj je od ranije prodavao svoj plin. PPD i Ina uložili su po 20 milijuna eura i tako postali većinski vlasnici, dok je država preuzela na sebe sve dugove i eventualna potraživanja za dotadašnje razdoblje.

Osim Petrokemiji, Vujnovčev PPD ruski plin prodaje, među ostalim, Gradskoj plinari u Zagrebu te Hrvatskoj elektroprivredi, dakle, najvećim potrošačima u zemlji. Njegov uspon krenuo je kada je počeo dobivati te velike poslove s državnim tvrtkama. Od male osječke tvrtke koja je prenijela sjedište u Vukovar, narasla je na pravog giganta.

Javnost je ostala iznenađena nakon objave prošlogodišnjih poslovnih rezultata prema kojima je njegova tvrtka PPD sa 17 zaposlenih ostvarila prihode od čak 7,6 milijardi kuna, što je bilo gotovo dvostruko više nego godinu ranije. Na novinske naslove kako tvrtka s desetak zaposlenih ‘tuče’ milijarde, iz PPD-a su reagirali tvrdnjom kako imaju desetak više zaposlenih nego što se spominje.

Vujnovac je svoje poslove razgranao i prema distribuciji električne energije, a uključio se i u poslove energetske obnove zgrada koji se dijelom financiraju iz europskih fondova. Nakon nestanka Todorićevog Agrokora, vjerojatno najveće pojedinačno poslovno carstvo u zemlji, koje uz to ubrzano raste, pripada Pavlu Vujnovcu.
Što se tiče političke pozadine koja se veže uz njega, sam ih je pokušao otkloniti u brojnim intervjuima. „Nije istina da je za moj uspjeh zaslužan moj prijatelj Vrdoljak“, bio je naslov jednog od njih.