U Dubrovniku su zastave na pola koplja. Dan je žalosti, zbog pogibije vatrogasca Gorana Komlenca. Na komemoraciji u Orašcu okupili su se vatrogasci iz cijele Hrvatske, pa čak i susjedne Bosne i Hercegovine. Sva vatrogasna društva sirenama su mu odala počast. Iza Gorana ostaju supruga i dvoje male djece. I pokojni Goran je ostao bez oca kada je imao sam 11 godina. Njegov otac Dragan Komlenac je poginuo kao policajac u obrani Hrvatske u Domovinskom ratu.

– Uvijek se smijao, kad god ga sretneš, on se smije i ta njegova posebnost ostaje zauvijek, pamtit ću je, evo, dragi Gorane, hvala ti na svemu, poručio je županijski vatrogasni zapovjednik Stjepan Simović, javlja HRT.

Gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković podsjetio se Goranovih posljednjih riječi koje je uputio kolegama ‘Idem naprijed’. Bio je jedan od najboljih, naglasio je.

– Ovo je Dan žalosti svih hrvatskih vatrogasaca, jer, nažalost, tragedije su nešto što prati naš redovan posao. Vatrogasno zanimanje je takvo da nikad ne znate hoćete li se vratiti s požara na koji se odlazi, izjavio je predsjednik Hrvatske vatrogasne zajednice Ante Sanader.

Emotivne poruke na komemoraciji

Komemoracija je bila vrlo emotivna. Ono što su svi istaknuli jest da je Goran bio vrlo požrtvovan i kako je živio vatrogastvo kojim se bavio pola svoga života, javila je za središnji Dnevnik HTV-a Morana Baričević. Međutim, istaknuto je kako je bio dobar prijatelj, dobar otac i suprug.

Orašac je zavijen u crno, velika je ovo tragedija. Međutim to je i podsjednik koliko je opasan posao kojim se naši vatrogasci bave. To se vrlo često zaboravlja, dodala je Baričević. Izvijestila je kako će se vatrogasne sirene u Orašcu oglasiti u trenutku ukopa preminulog vatrogasca. 

atrogasci i dalje dežuraju na požarištu u blizini Orašca, gdje je danas njihovom kolegi posljednji ispraćaj. Policijskom istragom utvrđeno je da je požar, u kojem je u nedjelju stradao Komlenac, uzrokovan ljudskim faktorom. U kratkom vremenu planulo je na dva različita mjesta, udaljena 50-ak metara. Prvi je požar svladan, ali drugi je odnio život.-

Miris paljevine još se uvijek snažno osjeti u mjestu Ljubač. Izgorene šume i polja, prazne ulice. Požari su se na ovom području događali i ranije, i to često, ali nikad s ovakvim posljedicama. Protupožarnih puteva nema, a vatrogasci su se u nedjelju morali dobrano pomučiti za pronaći hidrant.

– Pošto je jako šumovito mjesto i česti su požari, mislim da je svakako trebalo biti više hidranata od dva. Barem desetak u mjestu, gdje bi se vatrogasci mogli prikopčati, a ne ovako stihijski, upozorava Luko Musladin iz Ljubača.

Ova je tragedija na najteži mogući način podsjetila na snagu prirode, a, sudeći po tijeku istrage, i na razorne posljedice ljudske bezobzirnosti.